"Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: 'Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!'"

Prispodoba o smokvi je dio iz evanđelja u kojoj Gospodin Isus proklinje smokvu, koja nije donijela roda. Čin je to, koji je i zbunio učenike. Zbiva se to na stvoru koje za to uopće ne snosi nikakvu krivicu. Tek se bilo pojavilo lišće, nemoguće je prije lipnja ili srpnja očekivati plodove sa smokve. No zapravo je to čin kojim Gospodin govori i nama, da ako ne rađamo tj. dajemo plodovime Božje a znamo za Istinu, tako što se može i nama dogoditi. Može se u evanđelju pimjetiti Gospodinova odrješitost i ravnodušnost na smokvu koja na sebi nosi samo lišće. Čovjek se mora upitati, da nije on možda usahla smokva, i da se njemu nešto takvo nebi moglo dogoditi. Također se u evanđelju zamjećuje čudenje učenika, na što im Isus doziva u pamet moć koju zapravo nose u sebi:

Matej 21 -
20Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" 21Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako.

Isus nam u prijevodu želi reći, da djela Božja moramo činiti, jer kad imamo vjeru, imamo sve. Imamo podlogu za činiti Božja djela i pokazati Gospodinovu ljubav i poruku kroz nas. Da Isus ovdje doista više govori o djelima, nego o vjeri, pokazuju sljedeće prispodobe iz Mateja 21:

Prva je prispodoba o dvojici sinova od kojih je poslušao onaj koji je prvotno rekao da neće slušati, a drugi, koji je rekao da će slušati nije poslušao i izvršio riječi od svog gospodara. Pogledajmo:

Matej 21 -
28"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' 29On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. 30Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. 31Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! 32Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

Kao što ovo evanđelje ističe, radi se o djelima vjernika. Obje osobe su bile djela očeva, dakle deklarativno se mogu proglasiti vjernicima, jer tko god ima oca, taj je njegovo dijete. Razlika je ispala u poslušnosti i u tome je jedna osoba nakraju imala djela u vjernosti ocu, a druga osoba; koja je govorila da će izvršiti, imala je samo te riječi. Ovom prispodobom Isus nam govori da nismo mi možda među tim ljudima koji imaju samo vjeru.

U drugoj prispodobi, Isus govori o domaćinu vinograda, vinogradarima, te slugama od kojih jednog istuku, drugog ubiju, a trećeg kamenuju. Smisao cijele prispodobe tumači Isus ovako:

Matej 21 -
43Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( 44I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"

Čovjek se mora zapitati da nije izvan plana kraljevstva Božjeg zbog svojih djela koje (ne)čini. Bog od nas očekuje polodove. Razočaran je ako ih ne nalazi. Želimo li biti uslišani, moramo se ponašati kao sam Bog, sa vjerom, u svojim djelima, kojih treba biti; jer ako nema djela, nema niti plodova.

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara