"Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

Baš kao što i naslov ovog teksta kaže, iznijeti ćemo što je i ljudima razočaranima u Crkvi danas problem - otpust grijeha preko druge osobe (svećenika). U današnjem društvu, postoji neki razdor zahvaćen neoliberalizmom, new age-om i općenito zapadnjačkim "slobodnim" pogledom na život prema kojemu sam čovjek odgovara za svoj grijeh. Što je i istina. Svaki čovjek je doista sam kovač svoje sudbine. No zašto otpust grijeha? Zašto posrednik? Zbog čega se čovjek ne može direktno Bogu obratiti (kako neki postavljaju pitanja).

Čovjek doista jedini oprost dobiva od Boga. Ne od svećenika kao čudotvorca. Preko svećenika da, no od Boga. To je jedna bitna razlika na koju ćemo obratiti pažnju u današnjem tekstu. Stvar je cijelog katolicizma - u posredništvu. Kada molimo, i sami smo posrednici. U tom slučaju mi smo jedini (ako direktno, sa svojojm (ne)svetošću i grijesima molimo Boga), ili je još netko u tom krugu (ako molimo naprimjer svece, svete ljude za koje vjerujemo da su kod Boga - da također mole Boga za nas). Stvar je dakle kruga ljudi koji u tome sudjeluje. Jako slična stvar je kod otpuštanja grijeha.

Najprije, pogledajmo riječi koje je Isus rekao kasnijem prvom papi (poznato iz povijesti, ne iz Biblije) - Petru:

Matej 16 -
18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

Dakle tu vidimo - već u samoj formaciji i izgradnji Crkve iz Petra, Isus je izdao proročanstvo da će netko nekome otpuštati (riječ "odriješiš" bila bi istovjetna "otpustiš") grijehe. To dakle nije naredba, ali vidimo to je danas ispunjeno proročanstvo kojega ispunjava katolička Crkva - a upravo se kontekst proročanstva i da isčitati iz Isusovih riječi.

Nekim osobama je dakle problem otpust grijeha preko svećenika. A što je sa krstom? Može li se čovjek sam krstiti? Fizički može, no da li je to ovlašteno od Boga. U sljedećim odjeljcima vidjeti ćemo bitnost vlasti koju je Isus predao Crkvi.

Najprije pogledajmo da su prema Bibliji, ljudi već činili ispovijed Ivanu Krstitelju koji je navještavao dolazak Boga u tijelu čovjeka - dakle to je čin koji je prema Bibliji, sasvim u skladu što bi svaki vjernik trebao raditi - ispovijedati grijehe ne samo srcu, nego i fizički drugoj osobi. Pogledajmo:

Matej 3 -
6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

Da otpust grijeha mora proizaći naravno iz srca, također stoji u Svetom Pismu. Pogledajmo zatim i što još Biblija kaže o otpustu grijeha:

Matej 6 -
14"Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.

Matej 6 -
15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."

Marko 11 -
25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

Ivan 20 -
22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

Jakovljeva poslanica 5 -
16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.

1 Ivanova poslanica 1 -
9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.

Prema Ivanu 20-22 Isus izriče posebnu obavijest - da se ljudima mogu čak i otpustiti i zadržati grijesi. Što to znači. To je istovjetno ovlasti koju je Isus dao u ovlasti iz Mateja 16-18, da osim otpusta koji neupitno moramo činiti u srcu i djelima jedni prema drugima, moramo kroz Crkvu ispovijedati svoje grijehe, a Crkva ima ovlast da ih poništi i zadrži. Isus je to rekao u kontekstu budućeg vremena, no danas vidimo ispunjenje tih proročanstava - Crkva otpušta grijehe vjernicima.

Može ih Crkva dakle i zadržati, čega se možda i čim više kloni - da svatko može primiti Božju milost i da nikoga ne osuđuje na prokletstvo već mu daruje milost. Uz to, radi se i o priznanju grijeha. Priznajemo li doista sebi sve što smo učinili? Pa to znamo i čim smo sagriješili - da je to grijeh! Kakvo li smo osobito djelo u srcu napravili? Pokajanje? Možda? Žrtva za pokajanje? E, tu je već pitanje što je sa našom žrtvom, i pokorom. Dakle, da bi priznanje bilo istinsko i iskreno priznanje, od nas se traži priznanje drugoj osobi. Trebamo razumjeti Put: Isus - otkupitelj - Crkva. Ako ćemo Crkvu koju je sam sagradio negirati, ne činimo u skladu onoga što nam je Isus sam izgradio kao milost. Grijehe je dakle izuzetno bitno otpustiti jer tako jer smo tada u milosti da Isus uzme naše grijehe na sebe kao otkupitelj. Dakle Isus je otkupitelj ne samo prošlih, nego i budućih grijeha za koje će postojati iskreno kajanje. Znači li to da ne treba obraćenja od istih grijeha? Nipošto. Jer svatko tko je u ovisnosti, odvojen je od Boga. A ne može se služiti i Bogu, i đavlu. Pokora koju dobivamo od strane Crkve je na taj način naše mirenje sa Bogom.

Navedimo i na kraju važnost ovlasti, i što su Židovi govorili Isusu, da je jedino Bog vlastan otpuštati grijeh, na što im je Isus odgovorio - da Sin Čovječji ima vlast na zemlji da otpusti grijeh; a iz gornjih navoda vidjeli smo jasno da je on, kojeg je Otac ovlastio, i dao mu tu vlast; ovlastio i Crkvu vlašću da otpušta grijehe:

Luka 5 -
20Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" 21Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 22Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? 23Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' 24Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!"

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara