Pazite što govorite i pišete, jer Riječi su Svete

Riječ je jedan apstraktan pojam, koji se ne može tako lako opisati. Nedodirljiva, bez pristupa u materijalno; bez-vremenska, nematerijalna, stoga neprolazna; a ipak - može se manifestirati u naš ovozemaljski život. Ona kao da prolazi kad je izrečena, no zapravo, riječi ne stare, niti se habaju. Poput brojeva koji mogu kao i Bog iz minus beskonačnosti u plus beskonačnosti, tako je i riječ u nekom apstraktnom kontinuumu - dana ljudima na raspolaganje. Iz sljedećih nekoliko Riječi Iz Svetog Pisma - upravo ćemo vidjeti što je to sama Riječ; koja je njezina veličina, i snaga.

Kao što naslov ovog teksta kaže da treba paziti što se govori i piše, tako nas uči i Pismo. Najprije pogledajmo upozorenje koje je Isus dao ljudima:

Matej 12 -
36A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. 37Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

Svaka dakle, i najsitnija, najnepotrebnija riječ izrečena iz naših usta, ili zapisana - naš je na neki način pečat našeg života.  Najsitnija šala, ili najgrublja uvreda. Čovjek treba biti oprezan sa svojom riječju. Koliko tek ljudi koji imaju veliki utjecaj, poput javnih osoba, pjevača, glumaca, ili sličnih; bacaju na sebe prokletstvo ako govore bezrazložne riječi ili uvrede; pogotovo ako su jako utjecajni. Sve što činimo, govorimo Božjem oku je poznato, i za nas će se tražiti račun za isto izrečeno. Prema Bibliji, jedini grijeh koji se ne oprašta, je grijeh protiv Istine - hula na Duha Svetoga. I kako se sagriješi na Duha? Pa zasigurno ne tijelom, koliko Riječju. Zato je važnost Riječi, izuzetna. Tijelom i tjelesnim udarcima, možemo naškoditi tijelu. Riječima opet, hranimo ili spuštano naš duh. Riječ dakle može biti oruđe Duha Svetoga. Riječju se stvara ljubav, mržnja, očaj, bol, radost, tuga, depresija. Riječima se govori u jezicima. Riječima se zazivlje Duh Sveti koji čak može reakcijama djelovati na čovjeka. Snaga Riječi je i opsežnija od poimanja ljudskog uma - prema Bibliji Bog je od Riječi stvorio svijet. Iz toga svega proizlazi da Riječi mogu biti oruđe - a da li duha istine, ili duha laži i propasti naravno, ovisi čovjeku i njegovom unutarnjem "ja" koji mu je zasijan na srcu. Riječi su dakle životvorne, što ćemo vidjeti i iz sljedećih navoda iz Svetog Pisma.

Da je Bog stvorio svemir Riječju, imamo zapisano u Starom zavjetu:

Knjiga Mudrosti 9 -
1Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir

Dakle Bog je materiju i prostor, prema Bibliji; stvorio ni iz čega - iz puke Riječi, koja je u nekoj nematerijalnoj dimenziji jer riječi ne mogu propasti kao tijelo, a opet, može se manifestirati u našoj materijalnoj dimenziji. Riječ je tako životvorac. To nam objašnjava i sam Isus, da su zapravo Riječi koje govori duh i život:

Ivan 6 -
63"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."

Sada smo još pobliže opisali Riječ, njezino značenje i važnost u Svetom Pismu. Sada znamo, iz Isusovih riječi, da su Riječi u nekoj dimenziji Duha - budući da su one "Duh i život".

Isus nije đavle izgonio svojim tijelom ili snagom muževljom, nego također Riječju:

Matej 8 - 
16A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -

U Petrovoj poslanici, također imamo dio koji govori o stvaralačkoj moći riječi, a ne tijela. Kako objašnjava Pismo, za razliku od tijela, riječ je neraspadljiva (a pogotovo i stvaralačka, kad se radi o Božjoj Riječi):

1 Petrova poslanica 1 -
23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.

Isto kao i Isus, i Pavao poziva na životvornost riječi, nazivajući je živom, što je sukladno Isusovim riječima da su Riječi koje je govorio kao slika Živoga Boga "duh i život":

Poslanica Hebrejima 4 -
12Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.

O stvaranju svijeta iz same Riječi (dakle ne materijalnoga) govori nam i Psalam, o njenoj životvornosti jer je od Boga; i to ne samo zemaljskog svijeta, nego i onoga svijeta:

Psalmi 33 -
6Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

Tako za razliku od nevjernika, vjernik ima argumente kojima može logički objasniti da je nešto nastalo iz ničega. Ne i nevjernik - on takvu tvrdnju, da je nešto nastalo ni iz čega (materijalnog ili fizičkog), bez da prizna višu Silu, nikada ne može tvrditi.

Riječ Božja zapisana je i u zadnjoj proročkoj knjizi Biblije, Otkrivenju, i o njezinom ponovnom utjelovljenom dolasku:

Otkrivenje 19 -
9I reče mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" I reče mi: "Ove su riječi istinite, Božje." 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki. 11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.

I na koncu, možemo spomenuti i dio iz Ivana 1-1, koji se između ostalih citata, upotrebljava i kod egzorcizama. To je dio o Logosu, o postanku svega od Boga iz Riječi, te o tjelesnom utjelovljenju Božje Riječi. U Ivanu 1-1 stoji da je Riječ zapravo - sam Bog - upravo zbog napisanog "Riječ bijaše Bog". Pažljivi čitatelj će u Ivanu 1-14 koji može ovdje vidjeti, shvatiti da se spominje "I Riječ tijelom postade" - što je jako bitno. Nije dakle pisalo da riječ recimo "postade zemljom", već baš tijelom postade - dakle govori se o čovjeku - utjelovljenje Božje Riječi u čovjeku. Budući da iz Isusovih riječi koje smo ranije spominjali znamo da su njegove Riječi "Duh i Život", spoznajemo da je on Božji Izdanak. Upravo je Isus ta Riječ koja je tijelom postala, o čemu su prorokovali i Zaharija, i Izaija, i ostali proroci:

Ivan 1 -
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara