Da li je po Bibliji baš svatko dostojan da uopće čuje puninu?

O dostojnosti u kršćanstvu postoji više pitanja u svezi čovjekove prisutnosti unutar Božje milosti. Naravno, važan je aspekt na što se pojedino pitanje odnosi. Tako naprimjer, imamo rečenice gdje Isus govori da u cijelom Izraelu nije pronašao toliko vjere, nego kod ove osobe, nakon nekolicine znamenitih riječi te osobe (dakle obratiti pažnju - sam apstraktni pojam Riječi je jako bitan u Bibliji):

 
Matej 8 -
Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 10Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." 13I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.

Tako vidimo po gornjem primjeru - satnik je, riječima "samo reci riječ" zapravo otkrio Isusu svoju vjeru - otkrio mu je da vjeruje u Riječ Božju; koja je jedini životvorac ništavila u život. I željom da Isus izreče samo Riječ Božju, vjerovavši da će biti uslišen, Bog mu je ukazao milost. Upravo je Božja Riječ, koja je uvijek izlazila iz Isusovih usta; bila ta spona koja se je urezala satniku u srce. I poput grešnika koji skrušeno priznaje svoje grijehe, ali prepoznaje naličje Božje - a to je bezvremenska nepobjediva veličina zvana Riječ Božja; satnik zadivljuje Isusa. 
Vidimo dakle, tu se dakle kontekst dostojnosti spominje u drugom obilježju nego li naslov ove teme koju obrađujemo prikazuje zadanu problematiku. Dakle svakako je sigurno da osobe koje se same ne osjećaju dostojne Boga; padaju automatski pod njegovu milost. Nije bez razloga na mnogo mjesta u Bibliji navedeno da su na neki način u većoj Božjoj milosti oni koji osjećaju strah i strahopoštovanje prema Bogu.

Također što se dostojnosti tiče i da li je svatko dostojan primiti puninu, imamo i zapovijed Isusa nakon uskrsnuća; a to je da svi čuju radnosnu vijest o spasenju:

Matej 28 -
19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Dakle stih iz Mateja 28-19 sasvim jasno navodi Božju ne sugestiju nego zapovijed; a to je da ljude treba krstiti i naučiti dobrim djelima kakve je i Isus činio (to znači biti njegov učenik), da bi se doseglo spasenje - budući da nam je Bog u svojoj velikoj milosti i ljubavi; ponudio šansu za to - da budemo u vječnosti u Njegovoj prisutnosti. Problematika vezana uz naslov ove teme je samo - na koji način predati radnosnu vijest (iz koje bi se netko eventualno mogao krstiti ako nije).

U jednom ranijem citatu iz evanđelja po Mateju, možemo pronaći da svakako Isus i daje ljudima da promišljaju kako i kome će najvešćivati Riječ i u kojem duhu i na koji način je prezentirati. Ne može svatko isto čuti Riječ koja je životvorac; ne može svatko osjetiti isto Riječ, niti ju spoznati. Netko praktički uopće ne, netko više, netko manje. Mnogo načina dakle. Netko, tko je mrzitelj Boga, niti ne želi spoznati Božju Riječ. Hulitelj Božji također je vrsta osobe koja zasigurno teže prima Riječ. O ovakvim slučajevima govori zapravo mudri pastir Isus kroz ovo nezamjetno evanđelje:

Matej 10 -
11"U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. 12Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 13Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

Naglasak je na riječi: "razvidite". Drugim riječima dakle; Isus nam daje na razmišljanje - ispitivanje ljudskih srca. Kada vidimo da je netko toliko protiv Boga, Božje Svete Crkve koja je izgrađena od strane Isusa osim u nebeskom, i u propadljivom zemaljskom obliku, te vrijeđa, omalovažava, jednostrano kritizira, i generalizira o Univerzalmin Istinama bitka i Boga - kreatora vremena i materije, a sve da bi opravdao svoju nevjeru i svoj vlastiti egoizam ukalupljen u zavedenoj spoznaji samospasenja ili nebitnosti grijeha; tada ta osoba je automatski i manje dostojna da čuje sve Istine. Danas je stoga takav čovjek - sam sudac za svoj grijeh; i sam si ga opravdava kako želi. Tako je na zemlji. No mudrost što se tiče neba i života iza smrti; je nešto zasigurno što takvim osobama ne ide u prilog.

Čemu se truditi oko egoistične osobe? Čemu crnom, generalizirajućem pogledu, govoriti sve detalje; ako je čovjek poprilično siguran da će ih sve ta osoba odbaciti. U nekim ljudima, pretjerano tumačenje evanđelja, budući da su im srca pretvrda da osjete i čuju Riječ; izazivaju antagonizam prema istome. Ne može se, bez oprosta unaprijed takoreći na nečiji grozan grijeh; ići unaprijed. Zbog toga su sva tvrda srca osuđena na tamu antagonizma koji je u žrvnju zla.

Tumačenje takvoj osobi tada ispada i izazivanje Zloga. A Isus nam kaže da ga je bolje ne izazivati, kako stoji između ostaloga u Mateju 5-39: "Ne opirite se Zlomu".

Opiranje zlu, ako nekome recimo stalno odgovaramo što ne želi čuti -  dovodi samo k dodatnom buđenju i rastu tog zla kod te osobe, budući da osjeća animozitet. Mir, strpljivost, razumijevanje, tolerancija, ljubav - vode k tišini i sužavanju zla. Upravo zbog svih tih detalja; Isus jednostavno mudro kaže kako što stoji u Mateju 10-11 "U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. "

Ne postoji bez razloga izreka "šutnja je zlato". Šutnjom se ne prolijeva krv i ne izazivaju ratovi - ako da, sigurno ne u tolikoj mjeri u kolikoj se izazivaju kada šutnja nije prisutna. Usta i pero, doista su dvije komponente koje koje mogu biti opasno oruđe u službi riječi - veličine koja stvara i ubija. Za prethodno navedene osobe koje nose animozitet u srcu prema Bogu jer ga ne poznaju; prema učenjima Isusa, pomažu svakako naše iskrena vjere i molitve za njih, te postovi i odricanja.

U Bibliji, nikoga se na ništa ne tjera. Sve je besplatno, sve se slobodno može dobiti. Vjera nevjernika opet, poseban je segment za razmatranje. Vjera je Božji dar, i nitko ju ne može zaraditi. Zbog toga je potrebna milost Božja. Da bi čovjek iskusio Boga potrebno se ukoliko ga ne poznaje, duboko zapitati i zamisliti u sebi. Tko sam ja? Što radim na ovome svijetu? Jesam li stvoren da samo proživim par desetljeća, pa umrem, i to je sve od mojeg života? Da li je to ultimativni smisao? I tko je stvorio prostor, vrijeme, materiju (pokrenuo veliki prasak, ukoliko želite znanstveni aspekt)? I što je za mene kajanje, što poniznost, i da li se osjećam kao kap u moru i divim se nad tim morem; ili se ljutim na more jer je veće od mene..

Sve je, dosita, potpuno besplatno; i u slobodnoj volji čovjeka da sam odluči:

Matej 13 -
9"Tko ima uši, neka čuje!"

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Jako me je dirnula ova propovjed,neka vas blagoslovi Gospodin,čitam vas redovno i jako mi pomažete da ostanem postojana u vjeri.

Dražena

Poštovani,

hvala vam na vašem javljanju. Duhovni aspekt je nešto što suvremeni danas često čovjek zaboravlja. Ljudi bi trebali da nađu sklad između tjelesnog, psihološkog i duhovnog udovoljenja. Na žalost, čini se da većina svijeta teži samo da zadovolji tijelu.

Božji blagoslov

Svjedocanstva.com

Naišao sam danas na ovaj site koji je prijatno iznenađenje za mene. Čini se da obiluje vrlo interesantnim, korisnim i poticajnim sadržajima koji potiču razvoj vjere.

Čovjek & Riječ