Bog je dopustio koronavirus, bolesti i potrese

Među kršćanima često postoji rasprava o Božjem milosrđu. Neki Boga prikazuju kao isključivo milosrdnog. Pitanje zašto postoji koronavirus, bolesti, potresi. Jedni govore da su za to odgovorni isključivo ljudi. Drugi govore da su to sve kazne. Da li je uopće pravo pitanje za kršćanina da li je koronavirus nastao prirodnim putem ili je proizveden od strane čovjeka, ili je pravo pitanje da li je, i zbog čega je uopće dopušten od Boga. Tko je u pravu, i može li čovjek čak zabluditi u tom pogledu, pokušati će objasniti sljedeći tekst. Najprije moramo znati da prema učenju Crkve, postoji šest grijeha protiv Duha Svetoga. Oni su: 

1. Preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje.

2. Zdvajati o milosrđu Božjem.

3. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere.

4. Zavidjeti bližnjemu darove Božje.

5. Tvrdokorno odbijati spasonosne opomene.

6. Hotimice uztrajati u nepokori.

Tema hule na Duha Svetoga je bitna, zbog toga jer je to nijekanje Istine, i na nju je posebno upozoravao sam Isus, da je to jedini grijeh koji se ne oprašta:

'Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga."' (Evanđelje po Marku 3, 28-29).

U ovom članku posebno možemo analizirati prvi točku, koja govori "Preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje". Don Damir Stojić, katolički svećenik, objašnjava da "Ufati se preuzetno u Božje milosrđe znači prepuštati «velikodušno» sav posao Bogu, a zanemariti vlastiti doprinos. Primjerice, stav «ja ću griješiti, a Bog će me ionako spasiti jer je dobar» tipičan je izraz ovog grijeha protiv Duha Svetoga." [1]

No, temu preuzetnog pouzdavanja u milosrđe Božje možemo svakako proširiti i na teme u vezi potresa i raznih bolesti koje zadese čovjeka, u smislu ako kažemo da to nije Božja volja. Mnogi tvrde da je riječ o nekakvoj Božjoj kazni. Drugi govore da nije riječ o tome, i da je Bog isključivo milosrdan i da Sotona bolestima napada čovjeka. Tko je u pravu? Ovaj članak će pobliže pokušati objasniti ovu temu.

Najprije treba reći da čovjek ne smije miješati oproštenje grijeha svijeta, na koje svi imaju mogućnost ako prihvate Isusovu milosrdnu žrtvu kao onoga koji se je prinio za njih, za nas; i miješati opomene i činjenicu smrtnoga, mortalnoga svijeta. Bog dopušta smrt: svakoga dana, svakoga sata, ljudi se na Zemlji rađaju, i umiru. Božjom voljom. Ljudi obolijevaju od bolesti. Božjom voljom. Ljudi se rađaju bolesni. Božjom voljom. Ljudi budu predavani na razna iskušenja. Umiru od posljedica rata. Božjom voljom. Umiru životinje. Od bolesti. Jedne životinje ubijaju druge. Ljudi ubijaju životinje. Životinje i ljudi ubijaju biljke. Neke biljke ubijaju životinje (primjerice, biljke mesožderke). Sve, ponovno: Božjom voljom. Našim hodanjima po prirodi ubijamo kukce. Neželjeno ih ubijamo. Zemaljski svijet, svijet prolaznog obličja, je nesavršen i propadljiv. Propadljivost je tema koju i mnogi od ateista ne prihvaćaju, pa često zbog toga krive Boga. No propadljvost je činjenica. Ne možemo prihvatiti Boga samo u slučaju da teče med i mlijeko. Bog se je upravo objavio čovjeku i u propadljivom obličju, i nakon istočnoga grijeha kada je Bog potjerao prve ljude iz raja, Bog je opet čovjeku dao dar iskustva života, u propadljivom obličju gdje ga Bog i dalje može iskušavati. Potrebno je dakle znati, da je Božja volja u iskustvu zemaljskoga života iskusiti rođenje, probleme, ljubav, bolesti, smrt. Iskusiti samo iskustvo. Onaj tko niječe te istine, ne shvaća da zapravo huli na Boga, budući da Bog to sve dopušta. No Bog sam direktno ne čini zlo. Tako je kada je oslobađao hebreje iz egipatske kuće ropstva, Bog poslao Zatornika i prepustio nepokorne Zatorniku (uništavatelju), tj. anđelu smrti, da ih on upropasti. To je opisano u Knjizi Izlaska, kada je Zatornik zaobišao jedino kuće koji su krvlju zaklanog obrednog jaganjca označili nadvratnik kuće.

Bog dakle u određenim situacijama može dopustiti zlo. No to je na koncu, bilo za oslobođenje, za veće dobro. Ne kaže se uzalud "svako zlo za neko dobro". Hebreji su tada, nakon što ih faraon nije htio nakon toliko Božjih znakova osloboditi, postali napokon slobodni; kada je Zatorniku dopušteno da upropasti i pobije prvorođence. Kada je faraon vidio da mu je prvorođeni sin umro, oslobodio je Hebreje. I taj cijeli Božji čin je bio sličan po prethodnom činu samih egipatskih vladara, koji su prvotno ubijali prvorođenu djecu Hebreja. Zanimljivo, na taj dan je zbog toga ustanovljen zapovjedni blagdan Pashe, jedan od najvećih židovskih blagdana, a Isusova žrtva se je stoljećima kasnije, dogodila upravo za vrijeme Pashe. Ne slučajno, dapače. No vratimo se temi preuzetnog pouzdavanja u Božje milosrđe. Oni koji govore da Bog kažnjava, ne razumiju da potresi i bolesti nemaju veze sa oprostom grijeha svijeta u smislu da bismo ili ne bismo mogli doseći spasenje. Spasenje ćemo doseći doista, ukoliko smo vjerni, imali mi fizičku bolest i umrli u mučeništvu ili ne. Pa upravo su mnogi prvi apostoli, umirali u patnjama i mučeništvima. A i oni koji nisu, svakako su ih stizale prirodne smrti.  

Bog je dopustio i dobro i zlo: 

Knjiga Sirahova 11,14 Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda.

Prema tome, i razni potresi, i bolesti, su svakako dio Božje volje. Možemo u sljedećim citatima iz Svetog Pisma vidjeti kako je sam Bog dopustio mnoge bolesti, primjerice kugu; kao i potrese, da kazni i opomene nepokorni narod. Ovo su neki od primjera iz Svetog Pisma: 

Osim prijetnji, bolesti i potresa sa kojima se je čovjek suočavao Božjom voljom, ima i boljih vijesti (u ljudskim očima) za čovjeka naravno, za što je potrebno pročitati sve navode, i pročitati ih i u kontekstu, da bi se shvatilo na što se je koja opomena i kazna odnosila. Bog je strog, ali je i milosrdan. Ili možemo reći da je milosrdan, ali i strog. I uz bolesti i potrese koji nisu otklonjeni od čovjeka niti u Novom zavjetu niti poslije njega, Bog zna i dalje za Svoj vječni Savez i ljubav: 

Na potrese, pošasti i nevolje ljudima ne treba gledati kao nešto izvanredno, nego kao na dio Božjeg plana. Na to nas je sve upozoravao sam Isus Krist, utjelovljeni Gospodin: 

Što je Gospodin Isus navijestio u Evanđelju po Marku 13,8 kao "početak trudova" je očito što čovjeka čeka na koncu svijeta, čije vrijeme ne zna nitko, a naviještaju ga u navodnim egzaktnim brojkama i izračunima jedino lažni proroci:

Kakav je konačan zaključak? Božje milosrđe postoji, ali i strogost. Ne možemo odbaciti niti jedno, ali niti drugo. Bog dopušta i dobro i zlo. On daje i bogatsvo i siromaštvo, i da kiša njegova pada nad pravednicima i nepravednicima. Ne možemo odbaciti Stari zavjet i reći "moj Bog nije ovakav" samo zato jer nam se ne sviđa tamo neki postupak Živoga Boga, primjerice da dopusti i pošalje kugu i potrese. To je na koncu vidjeli smo, Činio da opomene ljude i približi ih svjetlu Svojega lica. Bog doista je promijenio načine u Novom zavjetu, no to je svejedno Jedan, jedini, isti Bog. Bog oduvijek. I Isus se poziva na istoga Boga kada formulu Božjeg imena i svoju Božju vječnost upotrebljava za sebe: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (Evanđelje po Ivanu 8, 58). Isto svjedoči i sveti Pavao u Božjoj Riječi: "pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist" (Prva poslanica korinćanima 10,4). Takvi koji odbacuju činjenicu da je Bog djelovao onako kako je opisano u Starom zavjetu, čine neopisivu hulu na Boga. Bog doista djeluje po svojoj volji. I Bogu hvala, po milosrđu i milosti i milosnoj žrtvi se je objavio slanjem svog Sina kao utjelovljene i posljednje Božje Riječi. I taj Sin isto poziva na "početak trudova" (Evanđelje po Marku 13,8), na dolazak ratova, gladi, pošasti i strahota (Evanđelje po Luki 21,6-19). Bog ne želi da čovjek ode na stranu Zloga, ali ga nekada i raznim nevoljama (Knjiga Sirahova 40,1) [2] iskušava i opominje da bi ga približio svjetlu Svoga lica. Milosrđe i dalje postoji, i Bog ljubi svoj narod i dalje. Ali ga i opominje raznim znamenjima što je i najavio. Možda najbolje o Božjoj pravednosti (i providnosti) oslikavaju ove riječi iz starozavjetne Knjige Sirahove i Isusove riječi što je potrebno shvatiti u vidu iste: 

Izvori: 

Sveto Pismo 

[1] https://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/795 

[2] "Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kad se vrate majci svega živog" (Knjiga Sirahova 40,1)

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Bog nikad nebi naudio svom narodu

David Janković