"... ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima"

Sve što je dobro, je od Boga, uči nas Pismo. Sve što je zlo, je propadljivo - od ovoga svijeta, od zemlje, od materijalnog, tjelesnog, služi da izvrši svoju materijalnu i fizičku svrhu zadovoljenja samog sebe u svom fizičkom obličju koje traži učestalost. Sve dakle zlo je od ovoga svijeta. To je slaže sa onime što Ivan kaže u svojoj poslanici: "sav je svijet pod Zlim".

1 Ivanova poslanica 5 -
19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.

Dakle na to treba obratiti pažnju - da je cijeli svijet ne pod Dobrim, nego pod Zlim. Zbog toga što mi i mi u svijetu; materijalnom, propadljivom, od zemlje - to zlo može i na nas; i mi smo pod njim. A sve što je od onoga svijeta, od duha, neprelazno, nematerijalno, vječno - je od Boga.

Da bi razumjeli ovu besjedu, potrebno se spustiti na sam pojam propadanja odnosno sam smisao našeg fizičkog svijeta. Danas plačemo često kada vidimo da netko umre, koga smo poznavali, ili tko nam je bio blizak. Velike su osobne tragedije naravno kod gubitaka. No po čemu suza na našim bližnjim, je opravdanija od suze za plodom jabuke koji je pao sa stabla, te uvenuo, istrulio, isčezao. Ili od suze nad uginulom pticom, koju će kasnije možda pojesti neka druga životinja, ili životinje, i produžiti sebi život. Ili će ista opet jesti neku biljku - ali će biljku opet morati usmriti, jer će ju pojesti. Nije li i to isto žalosno, kao i naša osobna smrt? Ili su suze koje spominjemo vrijednije od suze nad djetelinom koju je pojela neka životinja, da bi sama preživjela. Upravo je u tome smisao propadljivog i nesavršenog svijeta - njegova propadljivost. A ovaj svijet, fizički, materijalni - logično, upravo je kao takav jedino i moguć - ako je propadljiv. Nema fizičkog prolaska i izvršavanja fizikalnih veličina bez materije. Da bi nešto živjelo, drugo mora umrijeti. Fizici je potrebna učestalost, tj. fizički se svijet bazira na izvršavanju u vremenskom kontinuumu. Na mjestu gdje nešto istrune na zemlji, bude često plodno za rast novog života u prirodi - dakle smrt jedne jedinke, izravno utječe na uspjeh i život druge. I jedno bez drugoga, nebi moglo održavati ravnotežu smrtnoga života.

Ovakve činjenice o zakonitostima mortalnog svijeta je tvrdio i sam Isus, ali mu je pridao i jedan značaj, za veće dobro - što možemo vidjeti u sljedećem citatu, o nužnoj smrti pšeničnog zrna koje pada i time donosi rod i novi život:

Ivan 12 -
24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Treba li život i smrt zato doživljavati tragediju? Ne. Treba li Boga kriviti zato što smo na dar dobili iskustvo mortalnoga, prolaznoga, propadljivoga života? Tko želi, može Boga kriviti zbog dara. No to je naš dar - nama darovan život. Potpuno besplatno. Kaže Majka Tereza - "život je gorak, okusi ga". Ako životom koji smo dobili, možemo spoznati svu veličinu Božje ljubavi jer nam je ovo iskustvo - daha, osjeta, opipa, suza, smijeha, radosti, jauka, tuge, boli, sreće, uzdaha - dao u jednom ukalupljenom iskustvu zvanom život; tada ćemo uvidjeti da tu nema slučajnosti, i da je život zapravo kao dar, i ispit. Ispit zrelosti. Da spoznamo otajstvo Duha, neprolaznog, vječnog u našem propadljivom prolaznom tijelu. Doista, sav ovaj život je samo san. Pravi život se odvija iza kulisa ovog materijalnog postojanja. Kao da smo toga svjesni, no ova materijalna svijest ne dopušta nam posvjedočiti otajstvo duha. No taj život, koji je zapravo život, dok je ovo san, se nadzire, i kao da kuca, kuca... iza kulisa ove propadljivosti. Kao da pravi život zapravo čeka na nas.

Ako je sav svijet pod Zlim, kako kaže Ivan, znači da grijeh i zakonitosti propadljivoga svijeta utječu na nas. Vlastitim osjećajem duha, čovjek spoznaje grijeh u svojoj grižnji savjesti. Sve se može sakriti, ali nijedan grešnik u srcu neće mirno spavati znajući da u srcu griješi. Upravo je to što govori Pavao o našim propadljivim tijelima:

Poslanica Rimljanima 7 - 
14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. 16Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 19Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. 20Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

Nastavlja Pavao o bitnosti spoznaje Živoga Boga:

Poslanica Rimljanima 8 - 
1Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara