Islamsko negiranje biblijskog Krista i iskrivljavanje njegovih riječi

Ponajveći filozofski problem za islam koji ima također objave o Isusu je zapravo Krist koji kao posrednik između Boga i ljudi. Moglo bi se reći da je islam religija replike, budući da se on oslanja na stare Objave, koristi da promovira svoju (drugačiju) teologiju. Sve što islam negira o Kristu je činjenica koja dijametralno suprotno ispoljava teologije islama i kršćanstva. Pod krinkom jednoboštva, mnogi islamski apologeti nastoje prikazati biblijskog Isusa i njegove riječi u vidu islamske kristologije (uzimajući u obzir samo nauk o moralu i da je Božji poslanik), zanemarujući osnovne Istine što Krist u Bibliji je. 

Islam negira da Bog može sebi uzeti dijete, tako da se Bog ne može nazivati niti Ocem. Islam također negira da je Isus Božji Sin, već smatra da je samo poslanik. Islamska teologija prema Svetom Pismu nosi teologiju Antikrista jer direktno negira Oca i Sina:

"Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina" (1 Iv 2, 22-23).

Biblijski Krist je drugačiji - potpuno drugačiji od svega navedenog kako ga predstavljaju Kur'an i hadisi, islamski sveti spisi i islamska teologija. Pogledajmo detaljno što islam negira, a što Biblija egzaktno tvrdi da Krist jest:

Sin Božji (Luka 1,35, Luka 3,22, Matej 4,3, Marko 3,11, Ivan 11,4, Otkrivenje 2,18).
Odnosi grijeh svijeta (Ivan 1,29, Izaija 53,5, Izaija 53,8, Ivanu 1,29)
Umro smrću na križu (Ivan 19,3,Otkrivenje 1,18)
Pokopan (Ivan 19,40, Matej 26,12, Marko 14,8, Ivan 12,7)
Uskrsnuo (Matej 27,53, Matej 27,63,Otkrivenje 1,18, Otkrivenje 2,8)
Uskrsnuo nakon 3 dana (Marko 9,31, Marko 10,34, Matej 12,40)
Ustanovljen u Njemu Novi savez (Jeremija 31,31, Hebrejima 8,8,Matej 26,28)
Ustanovio Novi savez u svojoj krvi (Matej 26,28, Marko, Luka 22,20, 14,24, Ivan 6,55)
jer bez prolijevanja krvi nema oproštenja (Hebrejima 9,22, Levitski Zakonik 4,20, Levitski Zakonik 4,31, Levitski Zakonik 4,35, Levitski Zakonik 5,10, Levitski Zakonik 5,13, Levitski Zakonik 5,16, Levitski Zakonik 5,18, Levitski Zakonik 5,26, Levitski Zakonik 19,22, Knjiga Brojeva 15,25, Knjiga Brojeva 15,28).
Tijelo njegovo je jelo istinsko, krv njegova piće istinsko (Ivan 6,55)
Dao vlast učenicima da otpuštaju grijehe (Ivan 20,23)
Poslao učenicima Duha Svetoga (Ivanu 20,22), kojeg su učenici već tada primili (dakle nije Muhamed) (Ivan 14,26, Djela apostolska 2,1-4) i poznavali još za vrijeme Isusa jer se radi o Duhu (Ivan 14,17).
Naredio krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Matej 28,19)
Ima svu vlast na nebu i zemlji (Matej 28,18)
Ivan (najveći prorok ikad (Matej 11,11, Luki 7,28)) mu nije dostajan obući obuće (Mateju 3,11, Marko 1,7), te je za Ivana naviješteno da će pripraviti put Bogu; zašto pripraviti - jer će nogama Bog hodati po zemlji (Matej 3,3, Izaija 40,3).
Isus govori Židovima da David naziva sina Gospodinom u Starom zavjetu (Matej 22,44-45)
Židovi optužuju Isusa da se pravi Bogom i on ih ne demantira (Ivan 10,33)
Kralj kraljeva i gospodar gospodara (Otkrivenje 17,14, Otkrivenje 19,16)
Na Njegovu Riječ se pokoravaju kamenje (Lk 19, 40), drveće (Mk 11, 21), vjetar i more (Marko 4, 41), životinje (Luka 19,30), planine (Mk 11, 23), živi i mrtvi (Marko 1, 18, Iv 11, 43), svi duhovi (Marko 3, 11) svi nebesnici, zemnici, i podzemnici (Fil 2, 10).
Samoproglašeni i priznati Gospodin i Bog (Ivan 20,28-29, Otkrivenje 1,8; Otkrivenje 1,18)
Bog je Svevladar i Jaganjac (Otkrivenje 21,22) (a jaganjac je Isus (Ivan 1,29))
Prvi i posljednji (Otkrivenje 2,8, Otkrivenje 22,13), a to je Jahve (Izajia 44,6, Izajia 48,12)
Život, on je otajstvo života (Ivan 14,6, Ivan 11,25)
Početak svega (Kološanima 1,18, Otkrivenje 3,14, Otkrivenje 21,6, Otkrivenje 22,13, Ivan 1,1, Ivan 1,14)
U njemu je sve stvoreno na nebu i zemlji (Kološanima 1,16, Efežanima 1,4)
U njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva (Kološanima 2,9, Ivan 1,1, Ivan 1,14, Ivan 1,18)
Jedini posrednik između Boga (Oca) i ljudi (Prva poslanica Timoteju 2,5)

Nauk koji dakle naučava kontra ovih biblijskih istina, može se otvoreno proglasiti antikršćanskim i to je teška hereza. Grijeh protiv Istine je hula na Duha Svetoga. Papa Franjo navodi da treba prije svega graditi ljubav i poštivati tuđe, a kršćanin osim što ne smije vrijeđati ili napadati muslimana, mora biti dobar prema svakom čovjeku i moliti za njega, te i dalje čvrsto ostati vjerni svjedok Istine o ljubavi Sina Božjega koji je poslan da otkupi svijet. U islamskim spisima, mogu doista postojati i Božje riječi, ako one ne odstupaju od Istine, a razlog je kako to tumače neki teolozi, da su neki dijelovi namjerno ili nenamjerno preuzeti iz Staroga i Novoga zavjeta. 

Manipulacije iskrivljenim prikazom biblijske poruke

Ne treba se kršćanin iznenaditi  poznavanjem Biblije od strane nekih muslimana, budući da se islamska teologija oslanja na iste osobe i događaje, te je bolji musliman prema Kur'anu, onaj koji uči Kur'an. A samim time pronalaze muslimani objašnjenja za Stari i Novi zavjet, koji si prilagođavaju da bi si naštimali islamsku verziju Istine - tako to čine oni koji su uz to i poznavatelji Biblije i manipuliraju Svetim Pismom. Mnogi muslimani tako tvrde da ljube Isu (tj. Isusa), i da ga jedino ispravno tumače. Neki se predstavljaju da vjeruju i štuju biblijskog Isusa, a sve zapravo navedeno negiraju. Slično kao manipulacije Jehovinih svjedoka, treba biti oprezan jer je Isus navijesti da će mnoge zavesti lažni nauci. 

Što od navedenoga sa biblijskim citatima slijede i vjeruju muslimani, koji se tvrde da slijede nauk Kur'ana ali i Biblije? Ništa. Tu se otkriva i iskrenost pristupa nečemu što se zove Sveto Pismo. Kada musliman poznavalac Svetog Pisma primjeti da sugovornik dobro poznaje Pismo (pa opada mogućnost manipulacije i selektivnog čitanja Pisma), pristupa se osporavanju vjerodostojnosti Svetog Pisma.

Biblija upozorava na lažni nauk i lažne naučitelje

Isus Krist upozorio je čuvati se kvasca farizejaca i pismoznanaca (tj. njihovog nauka), a to je aktualno i sa islamom. Kršćanin mora imati na umu ove činjenice i smjelo propovijedati Istinu. No za propovijedati Istinu, potrebno ju je i poznavati i biti poznavalac Božje Riječi. Islamska verzija ima vuče za sobom određene kontradikcije koje razdvajaju liberalne i fanatične muslimane. No islam vuče i mnoga zla djela koja je odobravao Muhamed, i koja su činili njegovi pomagači, poput ubojstava, bludništva, pedofilije, licemjerja dok u kršćanstvu vladaju druga načela morala i pristup Bogu. Nauk o lažnim naučiteljima i prorocima te plodovima koji upravo razotkrivaju lažne proroke i poslanike je detaljno prikazan ovdje: Evanđelje po Mateju 24,11, Evanđelje po Marku 13,22, Evanđelje po Mateju 7, 15-19, Druga Petrova poslanica 2,1 

Islamska taktika negiranja biblijske istine

Taktika muslimana apologeta koji žele pridobiti kršćane na islam je jednostavna: promovirati mu kur'ansku objavu, i ukazujući na tobožje logičke pogreške biblije, koje zapravo niti nisu pogreške već iz konteksta protumačen dio koji bi kršćane trebao dovesti u dilemu. Tu ima i par razlika: muslimanima je zapovijeđeno da se bore sa nevjernicima (najmanje usmeno, a doslovniji to i fizički tumače; te sve koji vjeruju u Sina Božjega smatraju nevjernicima), te je također nauk da je u Kur'an može povjerovati na temelju racionalnosti. Kršćanski pak nauk je da je vjera dar, i da su potrebne duhovne oči da bi čovjek vidio Duhom objavljeno djelo te je svako opiranje Zlomu zapravo od vraga: "ne opirite se zlomu", li kako to govori Bog kroz svoju Riječ: "Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je." (Matej 5, 37).

Filozofski problemi koji muslimani ignoriraju

Ponajveći problem muslimanima koji vole doslovno tumačiti Bibliju, je činjenica da je u Bibliji Krist "posrednik između Boga i ljudi". Ako je Krist posrednik (ovdje je trenutno nebitan kontekst Boga, iako se Bog spominje u kontekstu Oca), onda se njemu na neki način mogu utjecati i Isus nekako posreduje. Sam Stjepan, prvi mučenik je upravo molio Isusa da ga mu primi duh kada u je umirao (Djela apostolska 7,59).

Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. (Prva poslanica Timoteju 2, 5-6)

No ni to muslimani apologeti ne priznaju, te samim time upadaju u logičke greške pod krinkom da bi dokazali da je Krist sve, samo ne Gospodin i Bog (a on je čak sam za sebe to ustvrdio sa apostolom Tomom u razgovoru u Iv 20,28-29). Zbog čega se muslimani ne utječu Isusu, a navodno slijede Bibliju i smatraju da je taj Isus bio glasnik Allaha. Naravno, oni to opravdavaju da ne postoji posredništvo u islamu, no to za Isusa nije niti implicitno negirano. Zbog čega ne uzimaju Tijelo i krv Kristovu, te u Kur'anu nigdje nije negirano uzimati Tijelo i krv kristovu za koju on kaže "Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko" (Iv 6,55). Upravo se u tome očitava krivoboštvo u odnosu na Sveto Pismo i lažan nauk.

Bog je doista Otac, te su direktno istinski vjernici oni koji su - Njegova djeca (a ne robovi, kako to promovira islam): 

Evanđelje po Ivanu 1,12
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

Pozivamo svu braću muslimane da preispitaju svoje srce u najiskrenijoj namjeri, znajući da je Bog uzeo za svog sina i kralja Salomona u Starom zavjetu (Prva knjiga Ljetopisa 22,9-10), ali i da je imao Jedinorođenoga Sina (Ivan 3,18) na način da se je u Božanstvu utjelovio u tijelu Sina (Iv 1,1, Iv 1,14), i da je o djeci svojoj govorio i prije (Izaija 45,11). Bog je velik, silan i milosrdan, ali i blizak čovjeku sa kojim želi uspostaviti odnos. Filozofski je problem za islam što je Isusovo poslanje zapravo poslanje bez smisla biblijski, jer je on prema islamu došao osim moralnog učenja samo utvrditi vjeru u Jednoga Boga, ono što je oduvijek bilo u Židovskom Zakoniku, no on to u Bibliji nije nikako više naučavao od moralnih načela i navještaja kraljevstva Božjega. Isus je filozofski bez temelja u islamu, jer on prema Kur'anu dolazi uz to da dođe i navijesti Muhameda. Zbog toga također muslimani tvrde da je Isus poslan samo Izraelu, a Muhamed cijelom svijetu; iako je Isus jasno zapovijedio učenicima da se svi narodi krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Evanđelje po Mateju 28,19), od čega se prosječnom muslimanu diže kosa na glavi. To su velike teološke razlike, koje muslimanski apologeti nastoje pomiriti, jer im na istim temeljima počiva vjeroispovijest. Muhameda Isus nikada nije nagovijestio, već Duha Svetoga, koji je uostalom i došao nakon Isusove smrti kada je sišao na učenike kako je opisano u Djelima apostolskim 2,1-4, te se svjedoči da je taj Branitelj od Boga Oca upravo Duh Sveti (Ivan 14,26). Zamjetiti od Oca, to obično islamski apologeti zaboravljaju. Kako kaže i jedan propovijednik: "gdje je tu otkupljenje, gdje je tu smisao". Isus je upravo došao da otkupi čovjeka od ljage grijeha koje činimo grešnošću koju smo naslijedili po prvim ljudima. Smisla mesijanstva za Isusa u islamu nema. To su filozofski problemi koje islam relativizira i bježi od tih pitanja koje mu nameće Živa Božja Riječ. Kao što je uostalom slučaj sa Božjom djecom.

Izaija 45,11 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? 

Izvori:
http://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/76
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/drugereligijemnu/petar-venerabilis-o-islamu/
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/drugereligijemnu/muhamed-bez-autoriteta/
Foto: en.wikipedia.org

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Kuran nije nista drugo nego sotonino evandjelje, a njihov muhamed je lazni prorok i sotona, glavom i posebno bradom.

Istina

Islam se između židovstva i poganstva pre islamskih arapa najviše temelji na doketizmu. Odatle je Muhamed crpio svoja učenja. To se vidi po tome kako niječu Isusovu tjelesnu smrt na križu, baš kao nekad doketisti.

Tako nas apostol Ivan upozorava: 'Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.' 2 Iv. 1,7.

Samo tako naprijed!

matt