Strah Gospodnji - početak mudrosti

Strah Gospodnji - početak mudrosti

Strah Gospodnji je stanje nad kojim zastaje svaki iskreni vjernik. Svaki vjernik koji duboko razmišlja o vjeri i shvaća da je poput kapi u moru bezgraničnog Božjeg stvaranja, bojati će se u jednu...

Je li bit Božića u obiteljskom druženju, darovima i velikoj konzumaciji hrane? Zbog čega slavimo Božić?

Je li bit Božića u obiteljskom druženju, darovima i velikoj konzumaciji hrane? Zbog čega slavimo Božić?

Ako netko traži odgovor koji je smisao Božića, odmah ćemo se ograditi od prve rečenice iz naslova ovog teksta. Smisao i bit Božića. Toliko mnogo interpretacija (krivih); a toliko jednostavan odgovor. Božić je dan kada slavimo rođenje našeg Spasitelja. I ne samo spasitelja. Rođenje utjelovljene Božje Riječi. Rođenje Gospodina i Boga, što vjerujemo za Isusa Krista, prema Bibliji i posebno prema Riječima koje je potvrdio Tomi u razgovoru da je on Gospodin i Bog. I koji je mnogo puta potvrdio u Bibliji da je Sin Božji, i onaj koji je prorokovan u Starom zavjetu. Da, to je smisao Božića. Slaviti rođenje Živoga Boga. Otkupitelja naših duša, naših života. Zapitajte se da li sa vama vaši prijatelji, ukućani ili kolege s posla pričaju kada pričate o Božiću baš o tome ili nečem potpuno drugačijem kad je riječ o Božiću, makar nonšalantno pričali o tome.

 

Darivanje

 

Da li je Božić u darivanju? Nitko ne negira da nije. Bog je ipak darovao Sina za nas. No da li ćemo prekomjernim konzumiranjem hrane unutar obiteljskog okruženja zbilja dati počast toj Živoj Riječi koja se utjelovila? Lako je ponekad darovima biti darežljiv prema onima koji i nas daruju - za koje znamo da će nas darivati. Biti dobar prema ukućanima je zapravo logično, no ako pozdravljamo samo one koji nas ljube, kakva li nam plaća? I koliko puta sami ljudi gunđaju na razne prolaznike na ulicama, na siromašne koji prose, kojima je potreban taj kruh, za preživljavanje. Koliko puta se takvima ne pomogne. Koliko puta gladnoga je nekome mrsko nahraniti, i gola obući. Mislimo li zaista i gledamo, nebeski, ili zemaljski.

 

Za primjetiti je mnogo vjernika ovih dana kako užurbano trče u Crkvu na ispovijed. To je jako lijepo. S druge strane, žalosna je činjenica da se mnogi od tih koji su sada stvarali gužve neće možda tek do Uskrsa ili sljedećeg Božića pohoditi ispovijediti svoje grijehe da ih Isus može uzeti. Zar je kršćanim to što je, samo za veće blagdane, poput Božića i Uskrsa. I što li je tek sa raznim darovima Duha Svetoga. Koliko tek deklariranih katolika uopće ne ide na euharistiju, koja je sama bit slavlja unutar mise.

 

Kako Isus kaže:

 

Ivan 6 -
54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

 

A što li je tek sa onima koji za Isusa ne mogu niti čuti, koji vide samo greške drugih, a ne žele krenuti sami od sebe, poput nevjernika? Gdje je nestala potraga čovjeka na njegovim duhovnim razvojem? Da li je zaista kod mnogih ostao samo ovaj prolazni i materijalni aspekt, zadovoljenja svojih emocija i fizičkih potreba? Pa čovjek je i duhovno biće. I duhovno. Ima duhovne potrebe. Potrebno se je duhovno angažirati. Jer malo je onih koji život pronalaze, i uska su vrata, koja u život vode. Ljudi, to je sve Isus govorio. Nije dobro kada čovjek kaže da vjeruje u nešto, a zapravo se ponaša kao da ga uopće nije briga za Boga. Kao da je Bog na svojem mjestu, mi na svojem, Bog živi svoje, mi svoje, pa što bude bude, ne obraća se previše pažnja na Njega. Ali na sve to smo upozoreni u Bibliji. Koju treba samo uzeti u ruke. I čitati, čitati, čitati. Biblija se ne pročita. Ona se čita. Stalno. Kontantno. Nijedna živuća osoba ne može u dva dana fizički pročitati Bibliju niti brzim čitanjem, koliko tek treba vremena da se o svemu razmisli, a uvijek se nešto dublje izvuče kao pouka i kada se Biblija već dobro zna. Biblija se čita cijeli život.


Povijest Božića

 

Božić je blagdan kojim katolici 25.12. slave spomen na rođenje Isusa Krista. Službeni stav Crkve je budući da se točno vrijeme rođenja Isusa ne zna (nego se smatra da se rodio par godina prije nove ere). Budući da se točan datum ne zna (ne stoji dakle u Bibliji), odlučeno je da se taj spomendan slavi upravo na taj dan. To je dakle stav katoličke Crkve. Upravo je 25.12. bio i rođendan poganskog Boga Sunca, te je slavljenjem Isusova rođenja upravo na taj datum Crkva odlučila razračunati sa starim poganskim religijama. Razna poganska vjerovanja za vrijeme dok se počeo slaviti Božić su bila poprilično aktualna (4. stoljeće - prva godina kada je zabilježeno da se počeo slaviti Božić).

Možda bi kršćani trebali biti manje oko forme, umjesto da dopuste da se taj koji je sišao sa nebesa kao utjelovljena Riječ, i formira u nama.

 

Što bi trebao biti Božić?

 

Božić kao oblik slavlja rođenja Sina Božjega bi trebao i biti u obitelji. Ali ne na način da se okupi obitelj pa se svi goste i govore o društvenoj i ekonomskoj situaciji, raznim dogodovštinama već da se govori o tome zbog čega Božić i je - o Isusu Kristu. O Isusu Kristu da otac i majka pričaju svojoj djeci. Čitanje Božje Riječi je ono što obitelj treba činiti za Božić. Govoriti o tom Isusu, i o evanđelju. I ne samo obitelji. Pa zar se na nekog drugo misli kad se spominje Božić? Neki drugi prorok, neka druga poznata osoba? Zar Isus ne zaslužuje to, a toliko je dao za nas. A obitelji bi iznad svega trebale moliti zajedno. Tko zaista danas iskreno vapi za Božjom Riječju, koja je najsnažnija duhovna hrana? Takva hrana treba kršćanima. Živa Riječ. Božić bi trebao biti dan kada bi čovjek čestitao rođendan besmrtnome Bogu i iz sveg srca mu rekao da ga voli, i podijelio tu radost sa svim ljudima. Mnogi danas vjeruju u postojanje Boga, ali ne i mogućnost intervencije Božje. A upravo je takav taj biblijski Bog - voljan, svjestan, inteligentan - svemoguć. I vječni princip, ali i osoba. Svaka osoba treba se duboko pogledati u sebe i zapitati da li zaista vjeruje u mogućnost Božje intervencije i da on zbilja spašava i dolazi, i što je zbilja Božić na nas, i kolika je Božja ljubav prema nama. Zbog toga kršćani, uzmimo Bibliju u ruke, i poklonimo se pred Bogom, predajmo se, i molimo za naš duhovni rast u Isusu Kristu.

 

Sretan ti rođendan Isuse na Božić 2011. a svim ljudima puno blagoslova te zajedničke molitve i Biblije.

 

Dario, Svjedocanstva.com

 

Izvori:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEi%C4%87



Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike
Nema komentara