Je li bit Božića u obiteljskom druženju, darovima i velikoj konzumaciji hrane? Zbog čega slavimo Božić?

Je li bit Božića u obiteljskom druženju, darovima i velikoj konzumaciji hrane? Zbog čega slavimo Božić?

Ako netko traži odgovor koji je smisao Božića, odmah ćemo se ograditi od prve rečenice iz naslova ovog teksta. Smisao i bit Božića. Toliko mnogo interpretacija (krivih); a toliko jednostavan...

"A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

Uskrs je dan koji kršćani slave na spomen kada je Sin Božji predao život svoj na križu, za otkupljenje grijeha. Uskrsnuće je i tema o kojoj se raspravljano i u Isusovo vrijeme. Prema Bibliji znamo da su za Isusovo vrijeme saduceji negirali uskrsnuće, dok su ga farizeiji priznavali. No o Božjim riječima nauk o uskrsnuću pronalazimo i u Starom zavjetu:

 

Druga knjiga o Makabejcima 7 - 
14Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!"

Izaija 26 -
19Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.

 

Zanimljiva je činjenica da je Isus i ljudima dao vlast da uskrišavaju ljude od mrtvih. Tako u Bibliji imamo svjedočanstva o uskrsnućima ljudi ne samo od strane Isusa, nego i od strane Petra, i Pavla. U katoličkoj povijesti za jednog sveca, Sv. Vinka Fererskog, dominikanca iz 16 stoljeća, se vjeruje da je uskrisio ljudi više nego sam Isus. Zanimljiva je činjenica da se to danas manje prakticira - da li zbog gubitka vjere, ili čisto situacije djelovanja u času smrti. No svakako postoje naravno i kroz povijest tvrdje o uskrišenjima.

 

Da je Isus tu vlast predao svojim učenicima, poznato nam je iz Pisma:

 


Matej 10 -
8Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!

 

Prema tome, čovjeku sljedbeniku Isusa, njegovom učeniku; je itekako predana velika vlast. Čovjek se u smrtnom trenutku neke osobe stoga nebi smio libiti dozvati uskrsnuće osobe natrag u život u ime Isusa Krista. Bitno je to napraviti pred ljudima.

Mnoge su također rečenice u Bibliji, koje jasno govore o uskrsnuću; navedimo neke od njih:

 

Ivan 11 - 
25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

Ivan 5 -
29I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

 

A ono što Isus je dodatno drugačiji od nas ljudi osim što je prema Pismu Gospodin i Bog, je i to da je Sudac na sudnjem danu. I na tom sudnjem danu, Isus će nas uskrišavati od mrtvih. Pogledajmo:

 

Ivan 6 -
39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

Ivan 6 -
40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

Ivan 6 -
44Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Ivan 6 -
54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

 

Uskrsnuće mrtvih je zapravo život. Bog je život. Besmislen je Bog ukoliko je mrtav, beživotan. Upravo se vjernik u smislu Uskrsa mora zapitati što znači Uskrs za njega. Da li je to jedan običan blagdan, koji se slavi zbog obiteljske tradicije, ili je smisao uskrsnuće na život Bogu.

 

Upravo je Živi Bog jedini razlog uskrsnuća. Uskrsnuće nema smisla ako Bog nije živ; jer upravo živa Božja Sila uskrisuje na život. Isusovo uskrsnuće nakon smrti na križu dobiva smisao - Isus, kao Božji Izdanak umire sa razlogom; a taj razlog je upravo da skine sa čovjeka ljagu grijeha, i otkupi grijeh ljudi; grijeh koji je čovjek stavio na sebe prvim grijehom, istočnim grijehom. Tako otkupiteljska narav Isusa kao Božjeg Izdanka dobiva svoj smisao i odgovara na pitanje zbog čega je uopće Božji Izdanak došao na zemlju. Čovjek mora jednostavno u sebi prebodriti misao o Bogu kao o nekom dalekom; nevidljivom, beživotnom entitetu, nego ga shvatiti kao prisutnog u svakom trenutku, u svakoj sekundi; u životu. Bog je živ, i Bog je život.

Jer svatko tko živi, ne živi sebi, nego Bogu. I nitko ne može sam sebe spasiti bez milosti Božje.

 

Upravo zato Isus kaže znamenite rečenice osvrćući se na Pismo predano još stoljećima prije Židovima - u Starom zavjetu:

 

Matej 22 -
31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

 


Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike
Nema komentara