Božanstvo Isusa Krista

 

Iznošenjem i analiziranjem Riječi Isusa Krista u statusu svog posinstva pred nebeskim Ocem, donosimo iscrpan pogled Isusa Krista, njegova ponašanja i njegovih reakcija prema ljudima, i cjelokupnog pitanja svog poslanja i svoje Objave Istine, koje se količinski i tematski proteže kontinuirano kroz cijeli Novi zavjet.

 

 

1. Uvod

1.1. Kratak osvrt na proročanstva o Mesiji

2. Sadržaj

2.1. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo - Ruganje u Svetom Pismu onih koji Isusu nisu vjerovali da je on Sin Božji

2.2. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo - Samoproglašenje terminima "Sin Božji" i "Sin Čovječji" - definicija termina "Sin Čovječji" odnosno "Sin Božji" (Sin Božji == Sin Čovječji)

2.3. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Samoproglašenje Sinom Božjim

2.4. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Izdank Božji

2.5. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Izjednačavanje Oca sa Sinom

2.6. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Samonazivanje imenom Božjim (koje je Bog dao Mojsiju u Starom zavjetu - "Ja Jesam")

2.7. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Potpuna objava nakon uskrsnuća - Samoproglašenje Gospodinom i Bogom

3. Dodatak

3.1. Isusova proročanstva o lažnim prorocima

3.2. Analiza Ponašanja Isusa Krista

4. Zaključak

1. Uvod

 

Cjelokupnim ovim tekstom, odgovoriti ćemo na sljedeće prigovore:

 

Prigovor 1: Isus je običan čovjek, nije niti Sin Božji, niti prorok.

Prigovor 2: Isus je čovjek, pa samim time ne može biti Bog

Prigovor 3: Isus je Sin Božji, ali je manji od Oca, pa samim time ne može biti Bog

Prigovor 4: Isus je samo Božji prorok.

 

Pogledajmo najprije rečenice iz Svetog Pisma koje služe najćešće kao argumenti osobama koje iznose ove prigovore, koje naočigled i navodno, bez uzimanja u obzir svih citata, daju odgovore na gore navedene prigovore:

 

Pslami 89 -
7Ta tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

Psalam 8
6Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.

Ivan 14 -

28Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.

 

Ivan 20 -

17Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu."

 

Pavlova Poslanica Efežanima 4 -
6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

 

Analiza navednih citata Svetog Pisma:

 

U Psalmu 89-7, govori se da nijedan sin Božji nije ravan Jahvi.
Isus također potvrđuje sam da je Otac veći od njega, u također navedenom citatu Ivan 14-28, govoreći 'Otac je veći od mene'. Ova konstatacija ni na jedan drugi način biblijski nije osporena. Dakle to je, potpuno ispravno biblijsko i katoličko mišljenje. No opet, konstatacija je i da je Isus "Gospodin i Bog", Sin Božji. Kako to? Slijedimo sljedeći tekst.

 

Na gornji zaključak o većem Ocu od Sina se nadovezuje i također iznešeni Psalam 8 - 6 jer i Isus u jednom drugom evanđelju sam kaže da 'Sin bez Oca ne može ništa'; i njegova Božja osobina na zemlji je time ograničena - što je jednak ljudima u svojoj ograničenosti po svemu - osim po grijehu. Zbog toga je 'malo manji od Boga' (u nekim prijevodima stoji 'malo manji od anđela', kako iznosi Pavao citirajući Sveto Pismo), Boga Oca na nebu, kako stoji u Pslamu 8 - 6. Dakle pravi kršćansko/katolički stav ne negira da je Sin veći od Oca. Takvo razmišljanje je zabludno.

 

Dakle to je katoličko mišljenje. No i dalje je Isus Gospodin i Bog. Naglašavamo Gospodin i Bog - dakle čovjek i Bog. Sin čovječji, a ujedno i Sin Božji. Kako to može biti? Vidjeti ćemo dalje u analizi teksta.

 

Najintrigantiji od svih ovih navodno osporavajućih citata je onaj iz Ivana 20-17, gdje Isus otvoreno kaže da ide "Bogu svome". Kako Isus, ako je Bog, zove onda nekoga drugoga Bogom; dakle to znači da nije Bog jer zove Boga sa neba? Sada je potpuno jasno - on nije Bog - zaključili bi laici koji su pročitati samo taj citat. No upravo pogrešno - jer demantira ih sam Isus.
Par redaka kasnije to objašnjava Isus najvećom objavom u evanđelju. U istom tom odijeljku teksta, gdje je prethodno spomenuo "Bogu svome", stoji i tko je zapravo Isus (Ivan 20 - 28) - u svojoj potpunoj objavi nakon uskrsnuća, potvrđuje Tomi u razgovoru da je on "Gospodin i Bog" - dakle čovjek, i Bog, istodobno. Dakle usprkos tome što je rekao "Bogu svome", on je i dalje i "Gospodin i Bog". U istom tom odijeljku teksta dakle, par redaka razlike. Time dakle, nijedna od ovih tvrdnji nije pogrešna i sve su potpuno objašnjive jedna drugom.

A cjelokupna tajna sakrivena je zapravo iz starog proročkog spisa Davida koji glasi:

Psalmi 110 –
1Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu:
"Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

Na kraju cjelokupnog ovog teksta o Božanstvu Isusa Krista, obrazložili smo zašto je to tako.

Da bi potpuno shvatili Božanstvo Isusa Krista, sakupili smo rečenice o Isusa Krista gdje on sam govori o svom Božanstvu.

 

Uz sve stavke koje su navedene kod sadržaja - nigdje ne stoji, u nijednom evanđelju, da je Isus rekao da bilo što od navedenog - on nije.

Već dugo oni koji ne vjeruju u Božanstvo Isusa Krista pokušavaju demantirati svjedočanstvo Biblije u kojoj je opisano to samo Božanstvo Isusa Krista.
To naravno oni mogu pokušati, a u ovim tekstovima ćemo tome replicirati konkretnim sadržajima koje je sam Isus iznosio, i koji ih svojom količinom i detaljima, debelo demantiraju. Potičemo stoga takve da pročitaju detaljno ove tekstove u cijelosti.


Niti jedna druga knjiga, vjerska ili kakva druga, ne sadrži toliko mnogo pojedinosti, niti tako bogat niz informacija, događaja, proročanstava poput Biblije, govorila ona pritom o usponu i padu neke kraljevske kuće ili carstva koje čak nije ni postojalo u trenutku kad je proročanstvo bilo zapisano, ili pak prorokovala o sudbini nekog pojedinca koji se neće roditi niti u slijedećih nekoliko stotina godina. A jedan od takvih pojedinaca - najvažniji među njima upravo je - MESIJA.

 

 

1.1. Kratak osvrt na proročanstva o Mesiji

U judaizmu Mesija je oduvijek bio u središtu. Prorok Izaija je rekao da će se roditi u plemenu Jišajevu. (Izaija 11:1-2,11:10) Jeremija je ovo proročanstvo još više suzio, govoreći da će on doći od loze Jišajeva osmog sina Davida.(Jeremija 23:5)
Nakon ove dvojice, proročanstva postaju nevjerojatno precizna.
Izaija je rekao da će Mesiju roditi djevica.(Izaija 7:14) Prorok Mihej je pridodao da će se roditi u provinciji Judeji, točnije-u malom selu Betlehemu.(Mihej 5:2, pisano oko 710.pr.K.)
Izaija je nastavio opisivati kako će Mesiju nazivati Bogom silnim, Ocem vječnim i knezom mironosnim (Izaija 9:6);da će sa svojim djelovanjem započeti u Galileji (Izaija 9:1-7); te da će izvršiti brojna iscjeljenja i druga čudesa.(Izaija 35:3-6)
No, da bi točnost bila još veća , proročanstva Zaharije i Daniela navela su čak i kada i kako će Mesija doći u Jeruzalem, tako da istina ne može promaknuti nikome od onih koji je žele vidjeti. Prema njihovim proročanstvima Mesija će stići u Jeruzalem jašući na magarcu (Zaharija 9:9) i to 483 godine nakon objave o njegovoj obnovi (Daniel 9:25-26 ),do čega je moralo doći radi perzijskih razaranja. Tu je zapovijed izdao babilonski car Artaksekses 457.godine prije Krista. Uzmete li kao činjenicu da nulte godine nije ni bilo, to je značilo da se mesija trebao pojaviti 27.godine. Iz Evanđelja po Luki znamo da se Isus rodio tijekom prvog prikupljanja poreza, u vrijeme kada je Kvirinije bio upravitelj Sirije (evanđelje po Luki 2:2) odnosno oko 7.godine prije Krista(John Elder,Proroci,idoli i tragači) , a to bi značilo da je 27.godine, u trenutku kad je na magarcu ušao u Jeruzalem, imao otprilike 33 ili 34 godine; za tjedan dana tamo su ga i razapeli. Ukratko, on je od riječi do riječi ispunio Zaharijina i Danielova proročanstva.
No, ukoliko vam se to ne čini dovoljno preciznim, Zaharija je prorekao da će Mesiju izdati prijatelj za 30 srebrnjaka, da će mu taj novac biti bačen na pod hrana, te da će biti upotrijebljen za kupovinu lončareva polja.(Zaharija 11:12-13)
A Izaija je rekao da se tijekom svog suđenja Mesija neće ni pokušati braniti, već da će biti tih poput janjeta što ga odvode na klanje.(Izaija 53:7)
Pišući više od tisuću godina prije no što je itko uopće čuo za razapinjanje na križu, kralj David proročki je opisao Mesijinu smrt do bolnih pojedinosti: probijanja njegovih ruku i nogu, urlanja gomile, pa čak i bacanja kocke za njegove haljine.(Psalam 22:7-8 i 16-18).
I Izaija je pridodao nove pojedinosti o samom razapinjanju Mesije (Izaija 52:13-53:12); rekao je da će- premda posve nevin, Mesija biti razapet zajedno sa zločincima, a potom sahranjen u grob bogataša (Izaija 53:9 i 53:12)
No proroci su tvrdili da Mesijina smrt neće biti uzaludna. Ustvari, već je Izaija predvidio da će Mesija namjerno dati svoj život na žrtvu da bi spasio svakog pojedinog od nas; da će ga probosti zbog naših grijeha i ubiti zbog naših zala.(Izaija 53:4-6; 53:8; 53:11-12)
Proročanstva također otkrivaju da će Mesija uskrsnuti (Izaija 53:10-11, psalam 16:10 i 30:3).
Premda su ga ubili, sve ono što je govorio i učinio prepričavat će se diljem svijeta(izaija 49:6) iz naraštaja u naraštaj, zauvijek, a naposljetku će mu se pokloniti svi ljudi u svim narodima(Psalam 22:27-31)





2. Sadržaj


2.1. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo - Ruganje u Svetom Pismu onih koji Isusu nisu vjerovali da je on Sin Božji

Ovdje ćemo sagledati problem koji one koji ne vjeruju u Sina Božjega, a mučio je i židove, a to je da se Isus izjednačavao s Bogom. Ovo jako jako dobro trebao proučiti svaki i pripadnik bilo koje druge religije koja ne priznaje Božjega Sina, jer vidimo i oni imaju danas problem kakav je Isus postavio pred židove, budući da se tu Isus direktno obraća onima koji ga ne priznaju kao Sina:
Ovo jako jako dobro trebao proučiti svaki koji površno poznaju Bibliju, budući da se tu Isus direktno obraća onima koji ga ne priznaju kao Sina:
Ivan 5 -
18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. 19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.

Eto, jasno kao dan - zapisano je da se Isus izjednačavao o Bogom, i da su tadašnji židovi imali problema s time. Dakle to je baš istaknuto; "BOGA NAZIVAO OCEM SVOJIM" - dakle jasno nam se daje do znanja i tu Isusovo nazivanje Božjim. Nas kršćane zanima samo jedno pitanje. Da se ostave potpuno iste sve rečenice - i zamijenite riječi "Otac" i "Sin" sa onima koje tu navodno trebaju biti, one koje je valjda navodno Isus izrekao, ako nisu Otac i Sin. Savim je sigurno da nije stajalo "brat bratov", nego nešto jako bitno. Da su tremini Otac i Sin u kontekstu Isusa itekako isticani na jako puno mjesta u Bibliji, dokazuju naravno tekstovi - iz Biblije.

Dalje - Isus uvjerava one koji nisu vjerovali da je Isus Sin Božji da povjeruju - ponovno govori o svom Ocu i tako se proglašava Sinom Božjim. Također ponovno spominje da su On i Otac jedno u drugome, tj. da je Isus slika Oca sa neba:
Ivan 10 -
24Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo." 31Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.

Problemi sa neprihvaćanjem Isusa kao Sina Božjega imali su na mnogo mjesta Židovi, vidimo po Bibliji njihova ruganja da su navodili ono što je on govorio:
Matej 27 -
43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"

Gotovo isti primjer kao i prethodni na Isusove tvrdnje imamo i ovdje:
Matej 4 -
3Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom."

Dalje - opet imamo primjer gdje se Isusa ispituje o posinstvu. Nadasve je zanimljivo što je na toliko mjesta iznešeno da je Isus Božji Sin, i na dosta mjesta također iznešeno ruganje onih koji u to nisu vjerovali. Također, postavlja se pitanje ako to zbilja Isus nije mislio, zašto bi rekao "Svatko tko vjeruje bit će spašen". Očito je da je ta vjera u Njega imala izuzetan značaj - eto vidimo i prema tim odlomcima onih koji ga nisu priznali. Sasvim je jasna stvar, mislim i malom djetetu - da sva ova preispitivanja - nisu tu stajala bezveze.

Matej 4 -
6i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."  7Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

Marko 3 -
11A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" 12A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Luka 23 -
34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!"


Ovdje imamo Isusovu povezanost sa Ocem, i proglašavanje sebe Božjim Sinom; u razgovoru sa Židovima koji nisu povjerovali u njega kao Božjeg Sina. Ako ovaj citat naravno nije Božja riječ - htjeli bi svi znati što je trebalo stajati umjesto 'Sin sam Božji'; pa da svi možemo po prvi puta svjedočiti da se Isus proglasio i nečim drugim osim Božjim Sinom, ili Sinom Čovječjim:

Ivan 10 -
 36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' 37Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

Kao i prethodni citat - opet se Isus sam - proglašava Sinom Božjim, i izjednačava sa Ocem, govoreći "Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali":
Ivan 8 -
18Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." 19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."


Ovdje je zanimljivo da (osim što se opet proglasio Božjim Sinom prozvavši nebeskog Oca), se ističe stajalište židovskog naroda prema Isusu, koji također nisu vjerovali da je Božji Sin, pa se može povući dobra paralela prema današnjim religijama koje propagiraju kontra Biblije – da Isus nije Božji Sin. Ovako ispada da je rečenica stajala tu baš sa namjerom, očito nisu tek toliko pričali o tome je li Isus Sin Božji ili ne.

Isus ponovno govori o "svom" Ocu i samim time se samoproglašava Sinom:
Ivan 8 - 49
Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.

U sljedećim odlomcima ćemo pokazati opet kroz Isusove rečenice da je baš to što oni nisu vjerovali - to što Isus je - Božji Sin.



2.2. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo - Samoproglašenje terminima "Sin Božji" i "Sin Čovječji" - definicija termina "Sin Čovječji" odnosno "Sin Božji" (Sin Božji == Sin Čovječji)

Najprije Isus otkriva učenicima da je Sin Čovječji zapravo Sin Božji. To otkriva Ivan 6 - 27.

Matej 26 -
63Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

Ivan 3 -
13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

Ivan 6 -
 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

Još o Božjem posinku gdje Isus ponovno govori učenicima da je Božji Sin i objašnjava im još detaljnije što znači "Sin čovječji":
Matej 16 -
13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.


Dalje u evanđeljima opet imamo da se židovi ponovno pitaju: tko je taj Sin Čovječji. Iza ovog citata sa pitanjem usljedit će citat sa odgovorom. Ono što je pitanje kod onih koji ne vjeruju da je Isus bio Božji Sin, je pitanje zašto je na toliko nebrojeno mnogo mjesta, kroz cijeli Novi zavjet Isus spominjan isključivo kao Sin Božji, ili - Sin Čovječji:

Ivan 12 -
34Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"

Odgovor na prethodno pitanje; tko je Sin Čovječji, daje Isus u sljedećim odlomcima, da je to sin Oca na nebu:
Ivan 12 -
35Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 37Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?


U istom evanđelju Ivan 12 Isus se otkriva kao Spasitelj svijeta, poslan od Boga. Ovdje je znakovito i za braću nevjernike u Božjeg Sina da je Isus sam rekao da tko vjeruje u njega zapravo vjeruje u onoga tko je poslao, a to je Otac sa neba – dakle Božji Sin označava dublju Simboliku – ne samo fizički rođen bez zemaljskog oca, nego Božjim duhom:
Ivan 12 -
44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.

Da potvrdi da je Sin Čovječji još jedna metefora za sina nebeskog Oca, potvrđuje i zaključag tog evanđelja iz Ivana 12; gdje se Isus sada jasno proglašava Božjim Sinom:
Ivan 12 -
49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."



2.3. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Samoproglašenje Sinom Božjim

Najprije da istaknemo što nije doduše sam Isus za sebe rekao, ali je rekao ne netko od apostola, nego nebeski Otac - Otac najprije govori za Isusa da je Božji Sin:

Luka 9 -
 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"

Dakle ne samo da je Isus govorio za Oca da je njegov, nego imamo izjveštaj koji govori i da je to Otac rekao za Sina. Ako to pak nije rečeno, molili bi one koji ne vjeruju u Sina Božjega da točno napišu tu rečenicu kako glasi, jer šutnja nije argument koji govori u prilog, da bi se nešto demantiralo - pogotovo ako je izvještaja o suprotnom jako puno.

Ivan 11 -
 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

Ovdje imamo potpuno jasno prozivanje Isusa Božjim Sinom - Isus to naravno nije demantirao, nego potvrdio svojim pitanjem. Da nema to ni zašto demantirati nema logike budući da je rekao u istom tom evanđelju iz Ivana 11 ovo:

Ivan 11 -
3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

U ovom izvještaju imamo naravno jedno od mnogobrojnih Isusovih proglašenja Božjim Sinom. Ta priča o Lazaru i njegovom kasnijem uskrsnuću od strane Isusa je također interesantna jer je i danas poznata upravo iz Biblije, a bila je Isusovo proročanstvo da će se to znati po svijetu - tako i mi eto danas znamo za to proročanstvo - dakle bilo je točno. Isus dakle, sam za sebe govori da je Sin Božji.

Matej 16 -
17 "Blago tebi Šimune, sin Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

Ovo su također Isusove rečenice. Dakle nije ih izrekao ni on, niti Petar, niti Ivan, niti itko drugi. Postavlja se pitanje? Umjesto riječi "Otac moj", što treba da stoji? Jako velikom količinom argumenata se Biblija kosi sa ostalim vjerskim svjetonazorima o posinstvu Oca.

Dalje - nastavak citata iz Ivana 5, kojim Isus potvrđuje sebe kao Božjega Sina (treba li još ove silne navode ponavljati):
Ivan 5:
20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." 24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.


Ovakvih navoda je Isusovog samoproglašenja Sinom Božjim, slikom Oca kroz kojeg on djeluje, te samim Jahve-om pronalazimo u Bibliji  jako puno. Detaljnim proučavanjem Biblije i pažljivim razmatranjem svih Isusovih riječi dolazi se do sljedećeg zaključka: Sin - Oca na nebu; slika živoga Boga; tj. Bog u tijelu čovjeka.
Treba također razmisliti i o sljedećem na što pripadnici drugih svjetonazora nemaju odgovora. Aposlutno jedino što se nameće iz Biblije o Isusu je da je: govorio kao Bog, ponašao se kao Bog, činio kao Bog. Aposlutno ništa drugo to ne demantira. Također, ako je istina kakva druga, sasvim je čudno, što baš nijedan čovjek na kugli zemaljskoj nema sačuvanu tu Istinu. Zašto je to nemoguće također po Isusovim riječima, vidjeti ćemo u daljnjim tekstovima.


Matej 10 -
32 "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33 A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

Ovdje jasno vidimo, Isus se opet proziva Božjim Sinom. Dapače, ovdje ističe svoju važnost priznavanja pred ljudima. Umjesto riječi Otac, kako bi trebala glasiti rečenica? Priznati ću se i ja njegovim "pred Majkom"? "pred robom"? "Pred kućom"? "Pred prijateljem?" Ne, ništa od toga nije stajalo, nego Ocem. Niti išta drugo ima logike da stoji.


Matej 10 -
38 Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. 39 Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga."

Isus ovdje jasno spominje križ, koji je očito simbolika i na buduću smrt. Treba se očito zapitati - ima li smisla, da prorok, kojega pripadnici drugih svjetonazora također štuju, laže? Jer sasvim je očita stvar, ovakve rečenice kakve je pisao Isus nije mogao napisati bilo tko. Ako je to pak izmjenjeno - kako to da nije poznata BAŠ NIJEDNA druga verzija među kršćanskim svijetom. Isus nigdje nije rekao: "Ja NISAM Sin Božji. Baš nigdje.
Također, u ovoj rečenici vidimo i još dublju simboliku.. Postavlja se pitanje zašto bi netko gubio život poradi Isusa, pa da mu se to isplati. Isus govori o gubitku života; no da ga taj koji ga izgubi poradi njega poslije pronalazi - po tome također uviđamo da je apsolutno sve povezano što je Isus govorio. Isus je svoj život izgubio, i opet je za sebe rekao - da je "Put, Istina i Život".


Matej 11 -
26Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti."

Pitanje - što je ovdje stajalo gdje stoje riječi Sin i Otac, ako to nisu izvorne Isusove riječi? Možda strina i stric? Eh, nema baš logike, kad se na drugim mjestima to toliko spominje, zar ne.
Ispada da je sam Isus sve to lijepo nagovijestio, da mnogi neće da poznaju Sina, ali ni Oca, kako navodi Isus:
Ivan 15 - 21 "A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla".

Opet imamo u Isusovim riječima samoproglašenje Sinom Božjim. Sad postavlja se pitanje - ako već vjeruju da je Biblija Božja objava, svjesni su dakle da su ti ljudi koji su govorili tu Božju Riječ ako ništa drugo vjerovali u Boga. Ako su vjerovali, zaista je čudno da su toliko inzistirali da lažu. I da nema kršćanskog gledišta koje tvrdi da je umjesto "Sin" stajalo recimo "rob".

Ivan 5 -
25 Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas - sad je! -
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će."

Eto, jasno i glasno vidimo po Isusovim riječima - Sin Božji. Što je stajalo ovdje umjesto riječi "Sina Božjega"? Sigurno nije "Pero slikar", zar ne. Nije li čudno, braći koja navodno poznaje Bibliju, da na tolikim dijelovima Biblije se Isus eksplicitno proziva Sinom, i to od strane različitih evanđelista.

Idemo dalje. Biblija je konzistenta vidimo što se tiče Božjeg Sina.

Ivan 6 -
40 Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i da ga ja uskrisim u posljednji dan."

Opet imamo, Isusovo samoproglašenje Božjim Sinom. I opet mi kršćani, postavljamo ista pitanja - što je stajalo umjesto riječi "Oca mojega", i "Sina", na što naravno nijedan čovjek nema odgovor. Mi ne demantiramo ničiju vjeru. Mi samo želimo razgovarati sa argumentima.

Ivan 6 -
45 Pisano je u Prorocima:
Svi će biti učenici Božji.
Tko god čuje od Oca i pouči se,
dolazi k meni.


Isus opet ovdje govori o svojem Ocu. Jeli možda mislio reći svome bratu, mislim da je i vrapcima na grani sad već jasno - nije. Po cijelim evanđeljima spominje se jedino kao SIN BOŽJI.

A sad jedni citati koji se jako tiču današnje euharistije, a neke kršćanske sljedbe kao da zaboravljaju riječi Onoga u kojeg navodno vjeruju? Čovjek koji izreče ovakve riječi očito govori sa Duhom sa kojim ne može bilo tko govoriti. Dapače, iz mnogih Isusovih rečenica svijet poznaje poslovice. Definitivno riječi koje ne može svatko napisati, a kamoli izreći. Po raznu braću je jedino problem što i te riječi, u kojeg navodno vjeruju, zaobilaze - pogledajmo:

Ivan 6 -
53 Reče im stoga Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
54 Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Tijelo je moje jelo istinsko,
krva je moja piće istinsko.
56 Tko jede moje tijelo
i pije moju krv
u meni ostaje
i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh
živjet će uvijeke."

I tu naravno vidimo opet - Isus, osim što se ovdje proglašava i Sinom Čovječjim; govori o svom nebeskom Ocu.


Idemo dalje:

Ivan 5 -
26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.

Ovdje imamo 2 slučaja - Isus se prikazuje Sinom Očevim, dakle Sinom Božjim; a naziva se i Sinom Čovječjim - što je sam Isus definirano vidjeli smo po prethodnim pisanjima, znači Sin Božji.
Definitivno, po dosadašnjim citatima koje sam iznio, daje se barem mala šansa da očito da je pisalo također "Otac", i "Sin".


Opet Isus - jasno daje do znanja da je Sin Čovječji zapravo isto što i Sin Božji, budući da opet spominje  - "svoga" Oca. Pogledajmo:

Matej 16 -
27 Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."


Ivan 5 -
43Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate.

Opet Isusovo proglašenje Sinom.

Ivan 6 -
29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 34Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Isus ovdje jasno za sebe kaže da je on kruh života i da treba vjerovati da ga je Otac poslao. Poprilično jasno je to zapisano. Pitanje je samo koje bi riječi zadovoljile onoga koji ne vjeruje da je Isus Sin Božji. Spominje se Otac - dakle Isus se opet, ovaj puta indirektno, po ne brojimo koji puta proziva BOŽJIM SINOM.



Malo iza prethodnih stihova Isus ponovno govori da je Sin Božji, spominjeći riječi "Otac moj", i tako jasno dajući do znanja što znači "Sin Čovječji" na prethodno pitanje Židova.

Htjeli bi one koji misle da su (pro)čitali Bibliju da vide što doista piše u Bibliji. Jer ne radi se samo imenovanjem Sinom Božjim na jednom mjestu. To se proteže  baš kroz čitavi Novi zavjet. Ingrigantno, zar ne. Ispada da pripadnici drugih svjetonazora koji navodno poznaju Bibliju i ostali govore o nekom sasvim drugom Isusu, budući da je ovaj Biblijski to često za sebe sam govorio kako vidimo. "Sin Božji" je jako popularna fraza u Bibliji.
Ako nije, zapitali bi te ostale da li je i ta rečenica tako glasila; ako nije - kako to da mnogi ljudi vjeruju u snagu te riječi; ako je - koje su to riječi stajale umjesto riječi "Sin" i "Otac". Zbilja, jedino je to u Bibliji je iznešeno. Ponovno kažemo - ne postoji ni jedan natpis u Bibliji koji kaže: "Ja NISAM Ja jesam", ili "Ja i Otac NISMO jedno", ili "Ja NISAM Sin Božji". Baš nijedna. Poprilično intrigantno.


Dalje, proročanstvo - Otac i Sin su opet u igri:

Matej 16 -
27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."



Dalje o tome da je Isus Sin Božji, da se sam nazivao Očevim:

Luka 23 -
46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu.

U sljedećim citatima vidimo kako Isus potvrđuje da je on o kojem su proroci govorili. Ako nije lagao, zanima nas koje riječi ovdje stoje umjesto toga da će treći dan ustati od MRTVIH, te koja riječ stoji umjesto riječi "Otac".

Luka 24 -
44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."


Slično stoji na drugim mjestima, poput ovoga:
Luka 9 -
22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."

Sasvim je jasno napisano da treba uskrsnuti, jer to sad već nije slučaj, ako smo to već imali navedeno i na drugim mjestima u Bibliji. Postavlja se pitanje ostalima koji ne vjeruju što je trebalo biti napisano umjesto "uskrsne"? Valjda, "pobjegne", ili nešto slično što bi im odgovaralo.


Dalje o Isusovom prograšavanju Sinom Božjim, nazivavši se Očevim. Tu je zanimljivo da se ističe da su mnogi Židovi povjerovali da je on zaista Božji Sin kad je uskrisio Lazara. Pogledajmo spominjani navod iz Biblije:

Ivan 11 -
40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.



Opet samoproglašenje Isusa Božjim Sinom, kojega je Bog poslao u tijelu da svjedoči za Istinu Boga:
Ivan 17 -
25Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao.


Opet imamo u evanđeljima izvještaj da je Isus Sin Božji:
Ivan 20 -
31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


Matej 12 -
 6A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"

U ovim citatima imamo prilike vidjeti da si Isus pripisuje zasluge da je on gospodar subote, što je u Starom zavjetu dan označen koji je Jahve odredio da ga štuju Židovi. Implicitno ovdje se Isus proglasio Jahve-om.

Dalje - Isusovo samoproglašenje Božjim Sinom:
Matej 12 -
50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."


Dalje - Isusovo samoproglašenje Božjim Sinom:
Ivan 10 - 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.


Dalje - Isusovo isticanje da je on vlasnik anđela i kraljevstva
Matej 13 -
41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.


Dalje - opet po posinstvu Boga, i uskrsnuću:

Mt 17, 9
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."

Zanimljivo je da ako Isus nije uskrsnuo tijelom, kako pripadnici drugih svjetonazora govore, da se to na mnogo mjesta u Bibliji pokazuje, i tako potvrđuje jedno drugo. Ne da to govore drugi u ime Isusa - sve ovo što navodimo su same Isusove riječi.


Dalje - ponovno proglašenje Isusa Božjim Sinom, te intervencija anđela da se Ispuni Stari zavjet. Ako se to nije dogodilo, postavljamo braći koja u to ne vjeruju pitanje -  što je to anđeo rekao Josipu? Zar je i anđeo lagao? I što je pisalo umjesto riječi: "Iz Egipta dozvah Sina svoga" ?
Matej 2 -
13A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.


Dalje - ponovno napisi o Isusovom osudi na smrt, Isusove riječi:

Matej 20 -
18"18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti."

Dalje - priča o otkupnini dobiva smisla ako se nešto učini za otkupninu - npr. da život. Tu argumenti ponovno ne idu u korist onima koji proučavaju i priznaju Pismo a ne vjeruju u Sina Božjega, te ispada da je umjesto riječi "otkupninu" ovdje trebalo stajati nešto drugo što je Isus vidimo izrekao.
Matej 20 -
28"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."


Dalje - Isusov razgovor sa Židovima gdje ih pita zanimljivo pitanje koje muči mnoge: "čiji je Krist sin" ?
Matej 22 -
41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." 43A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" 46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.



Ovdje vidimo da su nečisti duhovi htjeli razotkriti Božjeg Sina. Ponovno dakle deklariranje Isusa Božjim Sinom.
U sljedećem opet citati imamo opet proglašavanje Isusa Sinom Božjim, što Isus prima i naravno ne demantira (nema ni logike zar ne, kad se toliko puta prozvao Sinom Božjim).

Marko 5 -
6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" 8Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"

Ovo je zanimljivo sljedeće, budući da se može također ticati onih koji ne vjeruju u personalog Boga, jer Isus govori o priznavanju njega - također spominje "Oca kao" svoga; ponovno se dakle deklariravši Božjim:
Marko 8 -
38Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima."


Dalje - anđeo proglašava Isusa Sinom Božjim:
Luka 1 -
35Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.

Dalje - Isus objašnjava odnos Oca i Sina Božjega:
Luka 10 -
22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi."

Dalje - Isus ponovno govori da je Sin, te da će uskrsnuti. Ukoliko je ovo, nakon svih ovih silnih natpisa, pogreškom napisano; molili bismo braću koja vjeruju da je Isus bio barem prorok, da napišu što je trebalo pisati umjesto "ustati", i "ubit će ga". Ili možda vjeruju da je Isus lagao.
Luka 18 -
31I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 32doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."


Pitanje uskrsnuća - također iznosimo citate koji govore za neke ljude koji eksplicitino nisu vjerovali u uskrsnuće, a Isus im je odgovorio:
Luka 20 -
27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." 37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" 39Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!" 40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Postavlja se naravno pitanje; zašto Isus, ako ga zemaljski više nema, nebi mogao Uskrsnuti. Količina argumenata, način na koji su iznašani kroz cijeli Novi zavjet i poruka koju šalju jasno govore - da je Isus uskrsnuo. Njegovo uskrsnuće je podrobno opisano u Bibliji.


Dalje - Prorok Ivan o Isusu; priznavanje Isusa Božjim Sinom u Bibliji:
Ivan 1 -
32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."

Dalje - Natanael prizaje Isusa Božjim Sinom u razgovoru sa Isusom, što Isus naravno ne demantira (nema logike zar ne, budući da je već toliko puta potvrdio):
Ivan 1 -
49Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."



Dalje - tu Isus pokazuje odnos roba u nečijoj kući, kao i Sina u nečijoj kući:
Ivan 8
 35Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

U ovom citatu treba se naravno zapitati, ako niste kršćanin; zbog čega vas bi to neki Sin oslobodio. Čega je on to vlastan? Običan sin? Ili malo drugačiji Sin? Možda Sin Božji. Koja riječ umjesto "Sin" bi trebala stajati. Isto tako, što bi trebalo stajati umjesto riječi "Rob".


Dalje - u zadnjoj, proročkoj knjizi Biblije, Otkrivenju, stoji objava Sina Božjega:
Otkrivenje 2 -
18I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu:

Dalje - samoproglašenje Isusa Božjim Sinom:
Ivan 3 -
16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.


Isus opet proglašava sebe Sinom Božjim; jedinorođenim, odabranim da u njegovu tijelu bude slika Živoga Boga Oca sa nebesa
Ivan 3 -
18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

Isusove riječi naravno ponovno - opet dakle vidimo da se proglasio Božjim Sinom:
Ivan 3 -
33Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."



Sin o Ocu - Isus opet spominje Oca na nebu:

Matej 13 -
34Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - 35da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. 36Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." 37On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"


Isus o svom Ocu na nebu - još jedan od silnog mnoštva argumenata iz Biblije na koje oni koji ne vjeruju u Božjeg Sina nemaju odgovor o samoproglašavanju Isusa Božjim Sinom (dakle ne radi se da je netko drugi za njega to govorio - govorio je to on sam):

Matej 18 - 10
"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

Dalje - opet Isusovo samoprogašenje Očevim:
Matej 25 -
34 "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!


Dalje - ponovno Isusovo samoproglašenje Božjim Sinom:
Matej 26 - 29
A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

Dalje - Isus se opet proglašava Sinom od Oca koji je na nebesima:
Matej 26 - 53
Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?


Dalje - ponovno Isus pokazuje važnost i povezanost Oca i Sina, ponovno ih spominjavši kao nešto potpuno očigledno i važno:
Matej 28 -
19 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga


Dalje – i mi možemo biti, ne doduše jedinorođeni Sinovi Božji koji će suditi na Sudnji dan i uskrišavati sve mrtve, ali se možemo zvati – sinovima Božjim:
Matej 5 -
9Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Opet Isus o Ocu na nebu - Ocu sviju nas (izuzev toga što mi nismo direktni Božji izrodi u tijelu čovjeka):

Matej 5 -
38"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! 39A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 40Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 41Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. 42Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš." 43"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" 48"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"


Dalje - Isus ponovno priča o nebeskom Ocu:

Matej 6 -
1"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.

Dalje - ponovno samoproglašenje Isusa Božjim Sinom:
Matej 7 -
21 "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.


Dalje - anđeo Gabriel govori Mariji tko je Isus:
Luka 1 -
31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

Dalje - ponovno Isusovo samoproglašenje Božjim Sinom:
Luka 2 -
49 A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?"


Još - ponovno Isusovo proglašavanje Božjim:

Luka 24 -
49 I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."


Dalje - Isus opet govori o svom Ocu, o kojem je toliko puta govorio (dakle sam, nitko to drugi nije činio):

Ivan 10 -
15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.


Još -  Isus opet priča o Ocu svojemu. Treba se zapitati kako to da nikada nije spomenuto da je Isus možda lagao, ili je iskrivio nešto nenamjerno od Oca. Pogledajmo ponovno Isusovo pričanje o svom Ocu sa neba:

Ivan 10 -
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

Dalje - Isus jasno govori da je Sin Božji:
Ivan 10 -
25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.


Dalje - ovo bi si jako dobro mogao prostudirati svaki koji ne vjeruje da je Isus Božji Sin a vjeruje u njegovu dobrotu i da je fizički postojao, što je Isus za sebe sam govorio (opet između ostaloga tu stoji samoproglašenje Sinom):
Ivan 10 -
37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.


Dalje - ponovno Isusovo proglašenje Očevim:
Ivan 14 -
2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?

Opet Isus - priča kako je Otac poslao koga - Sina (Božjega):
Ivan 14 -
24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.



Dalje - Isus ponovno o svom nebeskom Ocu, dajući jasno do znanja - da mu je naravno; Sin. Pogledajmo:
Ivan 14 -
31 Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"


Ovdje je zanimljiva činjenica da je Isus rekao da će učenici proslavljati njegovo učenje i propovijedati to što cijelo vrijeme propovijeda (a to je vidimo stalno ponavljanje da je Sin Božji - i u ovom sljedećem citatu se proglašava Sinom Božjim. Druga činjenica je da je jako čudno, ako je Isus predao učenicima evanđelje, a navodno je lažno i nepotpuno kako po nekima ispada; gdje li se to učenje i to proročanstvo, takvog proroka, izgubilo - odgovori na sva ova kontrapitanja nisu dana. Zato mi vjerujemo samom Isusu):
Ivan 15 -
8 Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.


Dalje - Isus opet priča o svom nebeskom Ocu, dajući jasno do znanja - da mu je naravno; Sin
Ivan 15 -
10 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.


Jedan citat od isusa jako bitan za one koji Boga ne smatraju Ocem (i ovdje se proglašava Sinom Božjim):
Ivan 15 -
15 Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.


Isus se ponovno proglašava Očevim:
Ivan 15 -
23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.

Dalje - opet Isus o svom nebeskom Ocu:
Ivan 15 -
24 Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega.


Dalje – Isus osim što govori o nebeskom Ocu, govori o nečemo što vole sebi pripisivati muslimani za njihovog proroka, iako je očigledno da se ne radi po citatima o čovjeku, nego o Duhu Istine.

Ivan 15 -
26 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.

Da je Isus Božji Sin, znamo muslimanski prorok nije nikada svjedočio kako citat ovdje nalaže - ne svjedoči dakle biblijski. Da tako zbilja tvrdi Biblija da se radi o Duhu Isitine, možemo se uvjeriti dodatno iz sljedećeg citata koji izgovara Isus, još prije prije prvoga:

Ivan 14 -
17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

U gornjem citatu dakle vidimo – da se radi o Duhu Istine – dodatno stoji da svijet ne može primiti duhove jer ih ne vidi i ne poznaje – to bi sigurno bila karakteristika duhova ("u vama je"), a ne ljudi u smrtnom tijelu. Da bi dodatno bilo dokazano da se ne radi o nikakvom mortalnom čovjeku, ponovno pokazuje sam Isus, zadnjom rečenicom da njegovi tadašnji učenici već poznaju tog duha („Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“) – a da nitko od učenika nije poznavao već tada Muhammeda, sasvim je jasno. Time je je nama kršćanima potpuno jasno da se radi o Duhu Svetome – da je taj Branitelj, Duh Istine – zapravo Duh Sveti. Kako nastavlja Isus:

Ivan 14 -
26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.

Time je priča o Branitelju, Duhu Svetome završena.

Isusovo proročanstvo da će neki činiti protiv njega. Jer ne poznaju niti Oca, niti Božjega Sina:
Ivan 16 -
3 A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene.


Dalje - Isus o Ocu:
Ivan 16 -
25 "To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca.


Isus opet govori o sebi kao Sinu od Boga, od kojeg je poslan:
Ivan 5 -
23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."


Dalje - Isus ponovno otvoreno priča o svome Ocu:
Ivan 5 -
43 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.


Isus ponovno govori o važnosti vjere u njega da je on, te ponovno o nebeskom Ocu:
Ivan 6 -
64"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."


Dalje - Isus se ponovno poziva na nebeskog Oca, i sebe naziva Istinom tog Oca. Da li je umjesto te Istine trebala stajati možda neistina? U svakom slušaju nitko nema nikakvu repliku na tu rečenicu da je ona kojim slučajem nepropisno navedena pa da ju ispravi kako je prvotno bila izrečena od Isusa:
Ivan 14 - 6
Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.


Isus ponovno govori o nebeskom Ocu i time se jasno ponovno proglašava Sinom Božjim. Da li je umjesto riječi "Otac moj" trebalo stajati "prijatelj moj", nitko ne daje nikakvu valjanu repliku:
Matej 18 - 35
Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."


Isus ponovno govori o svom nebeskom Ocu i time se ponovno proglašava Božjim Sinom:
Ivan 14 - 23
Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

Dalje - ovo je zanimljivo jer Isus priča o ljubavi svog Oca prema Sinu. Ispada da ako Isus laže, da čini potpuno gnjusno djelo jer laže o nečemu najvuzvišenijem, Bogu. Zbog toga znamo da su ove riječi potpuno Istinite, i da zbilja Isusov Otac je taj sa neba:
Ivan 15 - 9
Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.


Ovdje Isus ponovno potvrđuje svoje prethodne riječi da su 'on i Otac jedno'. Naravno ponovno sve u kontekstu nebeskog Oca i Sina kojega je taj nebeski Otac poslao. Svi oni koji osporavaju Bibliju stoga trebali bi jasno reći - što je to izrečeno, ako je krivo izrečeno. Jer ovako, da je Isus toliko puta lagao, je ništa drugo nego - laž. Zbog toga mi znamo da je Biblija Istinita, upravo u količini izrečenih tvrdnji od strane Isus Krista, Gospodina Boga našega. Eto dakle ponovno, Isus potvrđuje da se Sin izjednačava sa Ocem i da su oni jedno po drugome:
Ivan 5 - 21
Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.

Isus - ponovno se i ovdje proglašava Sinom Božjim kojega je Otac poslao:
Ivan 5 - 36
Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.


Dalje -
Ivan 6 -
32 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

I još jedna, Isusova:

Ivan 5 -
39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ONA SVJEDOČE ZA MENE, 40a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.

Dakle Isus govori da proroci koji pišu u Starom zavjetu govore o njemu – da ga proriču. Da je to dakle prava Istina - Isus je potvrdio da pismo već svjedoči (koje su Židovi primili - dakle točan je Izaijin navod o Božjem SINU), da je to PRAVA Božja objava o Sinu u Starom zavjetu.

 

2.4. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Izdank Božji

Ovdje želimo da se obrati pažnja na riječi ne "od Boga došao"; nego i "OD BOGA IZIŠAO" - dakle radi se o Božjem izdanku, izrodu. Što Isus naravno cijelo vrijeme i govori govoreći vidimo stalno da je Božji Sin, Janje Božje.
Ivan 16 -
27 Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao.


Isus govori za sebe da je izdanak nebeskog Oca. Opet rečenica koja nije nigdje demantirana nikada. Što je stajalo umjesto "Izišao sam od Oca? Možda izišao sam od gospodara? Izišao sam od prijatelja? Čini se da nije; vjerojatno je sad i pticama na grani jasno da je Isus Božji Sin:
Ivan 16 -
28 Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu."


Ovdje je zanimljivo da je opet prikazano kako neki nisu vjerovali tu priču o nebeskom Ocu i da je Isus Božji Sin. Isus ovdje opet jasno govori o Ocu, te da je on da je on od Boga izdanak:
Ivan 8 -
41Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." 42Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

Ivan 17 -
1To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. 3A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. 4Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 5A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.




2.5. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Izjednačavanje Oca sa Sinom

Pogledajmo za početak ovaj citat u razgovoru sa zbunjenim učenicima i zapitajmo zašto bi se Isus izjednačavao sa Ocem kao što ovdje čini:

Ivan 14 - 7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8 Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 9 Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. "


Još u Starom zavjetu je nagoviješteno da će Sin Božji doći među ljude (podudaraju se pisane riječi različitih vremenskih razdoblja i autora, naspram onoga jednoga autora u knjigama kojeg ne mogu drugi autori ni druga razdoblja potvrditi):

Izaija 9 - 5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. 6Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

Svakako zanimljivo, Stari zavjet, dakle židovska knjiga, također govori o tome da će se se Bog pojaviti pred ljudima u tijelu. Što je stajalo drugo od tih riječi - očito netko ne želi reći, ako navodno nije tako pisalo. Ili nek se točno kažu koje su to riječi umjesto "sina dobismo" i "Bog silni, Otac vječni".

Ivan 5 -
18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.


Idemo dalje. Isusovo izjednačavanje sa Ocem:
Ivan 17 -
22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno -


Ivan 10 -
27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo."


Dalje - Isus prorokuje zapravo da neće svi vjerovati da je on Sin Božji (što već vidimo u primjerima sa ostalim svjetonazorima i ostalima koji to ne vjeruju). Isus ponovno Oca na nebu proglašava svojim Ocem, te naravno, ne razdvaja i ne čini se jednakim njemu pa da su dvojica, nego govori - da su oni u sprezi, jedan u drugome, te da je također Bog u svima nama:
Ivan 14 - 20
U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.


Tajna Isusovog Božanstva je otkrivana kroz cijeli Novi zavjet. Dok Biblija Isusa ne pravi ravna Bogu, nego govori da je Otac u Sinu, i Sin u Ocu; jedno u drugome – neke druge religije žele namjerno napraviti Bogu sudruga, i prikazati kršćanstvo kao takvo; a to jednostavno ne stoji u teologiji kršćanstva – trojstvo je samo dodatan opis – jednoga Boga.Isus vidimo se ne pravi ravan Ocu izvan njega; nego djeluje u njemu - kako on sam kaže.




2.6. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Samonazivanje imenom Božjim (koje je Bog dao Mojsiju u Starom zavjetu - "Ja Jesam")

Isus se nije u Bibliji učenicima odmah prokazao kao Bog. Najprije se nazivao samo Sinom Božjim; te Sinom Čovječjim (po nazivu još iz iz Starog Zavjeta). Da to ima smisla govori to da je Isus mogao za sebe stalno govoriti: „ja sam Bog“. No nije. A to je očito zato jer – tko mu bi vjerovao da je stalo govorio „ja sam Bog“ svakome koga je sreo na ulici? Dapače, i sa govorom u poredbama se doveo u situaciju da su ga Židovi više puta htjeli kamenovati. Vidimo ako pažljivo promatramo njegov govor, da se Isus na više načina proglašava Bogom. Tako osim nazivanja sebe Sinom Božjim, odnsono Sinom Čovječjim; u Bibliji dolazi do otkrivanja Isusa svojim učenicima promičući još 2 činjenice: izjednačavanje sebe (Sina) sa Ocem, te proglašavanje samog sebe Jahve-om (tj. "Ja jesam", a to je ime koje je Bog objavio Mojsiju u židovskoj i kršćanskoj knjizi - Starom zavjetu, i znači "Ja jesam"):

Izlazak 3 -
13Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?" 14"Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

Također, u Izaijinim pisanjima u Starom zavjetu, znači i židovskoj i kršćanskoj knjizi - imamo ponovno taj naziv kojim se Bog oslovljava:
Izaija 43 -
10Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. 11Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. 12Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog 13od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može?

Izaija 48 -
12 Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji.

A da se Isus proglašava Jahve-om, imamo npr u ovim citatima:
Ivan 8 -
24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.

Marko 14 -
62A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."

Ivan 8 -
28Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.

Također ponovno Isusovo proglašavanje Jahve-om, i samo dodatno objašnjava Židovima tko on zaista je. Problem je sad, što se tiče nekih, što nema demantija na to. Dapače, umjesto "Ja jesam", Jahve-ovog imena, pretpostavljamo tu stoji "Ja nisam", zar ne. No pogledajmo što zaista piše, Isus ovdje tvrdi da On je i prije Abrahama još:
Ivan 8
57Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" 58Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

Ivan 13 -
19 "Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.




2.7. Rečenice Isusa Krista kojima on sam ističe Božanstvo -  Potpuna objava nakon uskrsnuća – Samoproglašenje Gospodinom i Bogom

Ivan 20 -
28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"

Ova rečenica, kao i mnoge druge iz Biblije ponovno sa stajališta Isusa negiraju one koji govore kontra njegova Božanstva a pozivaju se na Bibliju. Sasvim je jasno da je nakon tolikih epiteta Sina Božjega, koje si je i sam pridavao, te epiteta „Ja jesam“, dakle Božjeg imena – proglašenje Gospodinom i Bogom - samo potvrda i kruna Isusovog Božanstva.
Upravo se u navedenom citatu, nalazi potpuna Isusova objava – tek se dakle nakon uskrsnuća, kada zbilja svatko tko ga je dotad poznavao nije mogao posumnjati kada ga vidi – objavio „Gospodinom i Bogom“ u punini Riječi.
I tako ispunio i stari proročki zapis Davida:

Psalmi 110 –
1Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu:
"Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

Da bi dobili potpunu sliku što je tu zapravo izrečeno, kako to David govori Jahvi o njegovom Gospodinu? Nije li Jahve njegov Gospodin? Upravo je u tome tajna Isusove objave -  da je on Gospodin i Bog – čovjek i Bog. Isus je upravo taj specifični psalam rastumačio farizejima tako da nisu znali što da mu odgovore:

Matej 22 -
41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." 43A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" 46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

Za ovu, i za sve ostale rečenice koje navodimo; osim riječi "Gospodin moj i Bog moj" – nema druge Kristove riječi (nema drugih, suprotnih rečenica iz povijesti jer logčno, nijedna druga predaja od strane Isusa nikada niti nije izrečena), koja bi se poklopila sa svim njegovim proglašavanjima Sina Božjega i Sina Čovječjega, i Božjim imenom „Ja jesam“ (tu također zapažamo da nema drugih, suprotnih rečenica iz povijesti jer logčno, nijedna druga predaja od strane Isusa nikada niti nije izrečena).
Ovime smo nadamo se  potpuno objasnili i rasvijetlili objavu Isusa Krista u Svetom Pismu, iznoseći njegove rečenice.

 

 

 

 

3. Dodatak


3.1. Isusova proročanstva o lažnim prorocima

Imamo zanimljive riječi Isusa u kojima Isus garantira proročanstvom da će se propovijedati njegovo evanđelje i sve što je govorio:

Matej 24 -
11Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." 14"I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.

Nastavak - ovaj dio se može naravno odnositi na razne proroke poslije Isusa naravno, koji su govorili o kontekstu Mesije onako kako Isus nije govorio. Čak se dakle spominje to da je moguće da raznim čudima uvjere druge:
Matej 24 -
24Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane." 25"Eto, prorekao sam vam."


Upozorenje Isusovo na lažne proroke:
Matej 7 -
15"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. 16Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? 17Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. 18Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 19Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. 20Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati."

Da će biti onih koji će htjeti širiti neko drugo evanđelje i da će lažno prorokovati, daje nam do znanja i Pavao – osoba koja je bila progonitelj kršćana, i kojoj se objavio Gospodin, i čije su sve misli opisane u njegovim poslanicama, kao i čak i detalje svega što mu se dešavalo kad mu se objavio Bog. Ovo govori Pavao:

Pavlova poslanica Galaćanima - 1
8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Isus dalje prorokuje da će netko biti protiv njega, iz čega se i izrodila riječ "antikrist":
Ivan 14 -
30 Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa.

O lažnim prorocima nastavlja Ivan u svojim poslanicama:
Prva Ivanova poslanica 4 -
1Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 2Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu.


Također, pojam antikrista koji se spominje u prethodnom citatu, tj. definicija antikrista u Bibliji stoji ovdje u narednim citatima; a definirana je tako da je ovisna o priznanju ne samo Boga, nego upravo Božjeg Sina, i Oca, koji se protežu praktički kroz cijeli Novi zavjet. Što i same riječi govore, antikrist znači ovo:
Prva Ivanova poslanica 2 -
22Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj 23tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca.




3.2. Analiza ponašanja Isusa Krista

Iz cjelokupnog djelovanja Isusa, njegovih rečenica i postupaka koje smo ovdje iznijeli, daju se naslutiti sljedeće stavke u vezi analize osobe Isusa Krista. Krist je doista bio prije svega jako uvjeren u to što govori. Način na koji je iznosio svoje misli daju za odgovor da je to osoba izuzetne mudrosti, obazrivosti i ljubavi kojom je ta osoba govorila. Njegova mudrost iskazivala bi se i kada bi se sakrio od njegdje gdje je prijetila opasnost, odgovorio pismoznancima uvijek da bi oni ostali bez riječi na njegovo poznavanje Pisma, ili bi ostao skroman kada se otkrivao učenicima. Praktički kroz cijeli Novi zavjet provlači se jedna tema - pitanje posinstva Isusa Krista, koji se predstavljao ljudima kao Božji Sin. U osobi Isusa Krista sasvim je fascinantna jedna stvar: držao se svojih stavova kroz cijelo evanđelje i zapravo stalno kontinuirano otkrivajući - sebe. Svi njegovi stavovi se dopunjuju i može se izvući i dublja filozofija iz njih zbog načina na koje ih je iznosio. Također bi njegove rečenice jer sadrže toliko snage i simbolike, lako postaju više kao neka pjesma - gdje je svaka njegova rečenica izuzetno Duhom nadahnuta, i uvijek se može neko dublje značenje izvući. To se može proglasiti pjesmom u prozi, sve što je iznosio, zbog takvog načina govora. Mi ne vjerujemo zbilja, nakon svega pročitanoga, da je Isus Krist išta lagao - sve što smo iznijeli upućuje da je to osoba izuzetne inteligencije i topline koja osvaja srca svojom skromnošću. Sve što je govorio, znakovito je također - jako je puno puta ponavaljao, i to objašnjavajući u metaforama i poredbama. Svoju Božju narav iznio je brojnim govorima i opisima samog sebe, i odnosa sebe sa Ocem, nebeskim Ocem, što je izuzetno naglašavao.


Ove sljedeće stavke koje smo mogli upoznati kroz rečenice koje smo navodili u citatima, samo potvrđuju vjerodostojnost osobe Isusa Krista. Nigdje u evanđeljima dakle nije navedeno:

1. da je Isus rekao da nije Bog, ili da je to demantirao
2. da Isus nije rekao da on nije "Ja jesam" - isti Bog iz Starog zavjeta koji je objavio to ime "Mojsiju"
3. da se Isus nije izjenačavao sa Ocem, ili da je to demantirao
4. da Isus nije govorio za sebe ne samo da je poslan od Boga, nego i da je izdanak Boga, ili da je to demantirao
5. da Isus nije odgovarao je Židovima i ostalima koji nisu vjerovali u njega kao Sina Božjega, ili da je to demantirao u razgovoru sa njima
6. da se Isus nije proglašavao Sinom Čovječjim, ili da je to demantirao
7. da se Isus proglašavao Sinom Božjim. ili da je to demantirao


No ono što je Isus tvrdio za sebe u evanđeljima kroz citate njegovih rečenica, je upravo ovo:

1. da je Gospodin i Bog (u razgovoru sa Tomom)
2. da je on "Ja jesam" - isti Bog iz Starog zavjeta koji je objavio to ime "Mojsiju"
3. izjenačavao se sa Ocem
4. govorio je za sebe ne samo da je poslan od Boga, nego i da je izdanak Boga
5. odgovarao je Židovima i ostalima koji nisu vjerovali u njega kao Sina Božjega
6. proglašavao se Sinom Čovječjim
7. proglašavao se Sinom Božjim

Sve ove stavke mogu se provjeriti u citatima koje smo navodili.

 

 

 

 

4. Zaključak

"Matej 28 -
19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"

 

Objavi na Facebooku