Može li istinski katolik Hrvat rogoboriti protiv Srbina

U posljednje vrijeme svjedoci smo velikih podjela u svijetu: kako na globalnoj razini, tako i na lokalnoj. U Hrvatskoj je vjerski aspekt medijski manje zastupljen, a ujedno neki navodno demokršćanski mediji manje govore o evanđelju, a više se bave rogoborenjem protiv drugih. Primjer su i neki političari, koji se svrstavaju i smatraju moralnima i demokršćanima, dok se njihovo demokršćanstvo iskazuje na neprijateljski način: rogoboreći protiv drugačijih od njih, konstantno optužujući druge, blateći i zgražajući se nad njima. To nije dobro, niti u duhu kršćanstva. Ne vidimo primjere kakve nas je Isus učio; ljubiti čak i neprijatelje i moliti za njih. Tko poziva na molitve za druge? malo tko. Konstantna podjela na ove i one su nažalost iznjedrila neke radikalne stavove od strane nekih političara, stavove koji nisu potpuno u duhu kršćanstva, a to se odnosi i na neke medije koji se drže više desnima. Kršćanstvo je s druge strane svo u oprostu. Ne može se jedne žrtve ignorirati, a za druge, umjesto da se odašilje poruka: "potrebno je oprostiti", odašilje se poruka "mi smo žrtve, oni su zlo". No osvješten i mudar čovjek to vidi, i osjeća. Jedno se uvijek glasnije od glasa mudrosti čuje glasniji glas koji u masi radikalnije viče.

Posebna priča su i žitelji srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj: postoje neki hrvatski političari (nećemo ih imenovati niti im davati reklamu) koji se diče kršćanstvom. A s druge strane, zgražaju se, vrijeđaju, i rogobore protiv tih istih pripadnika srpske nacionalne manjine. To jednostavno nije kršćanski. I to jasno i glasno treba reći.

Pogledajmo što se ljudima desilo u Starom zavjetu zbog toga što su rogoborili protiv drugih:

Knjiga Brojeva 17, 6
Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili ste Jahvin narod!" - govorili su. 7 Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenuše prema Šatoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina pokaza. 8 Tada Mojsije i Aron odoše pred Šator sastanka. 9 I Jahve reče Mojsiju: 10 "Udaljite se od te zajednice; u tili ću je čas uništiti!" Oni padoše ničice.

Kao što vidimo, ljudi, Izraelci, su rogoborili protiv Mojsija i Arona. Optuživali su druge samim time, konkretno njih dvojicu. No zapravo su time na sebe navukli Božju srdžbu i osudu. Što danas možemo vidjeti u hrvatskom političkom vidokrugu: slične stvari: rogoborenje. Napada se dapače, i vjernike, ali je još ružnije vidjeti kada samodeklarirani vjernik, Hrvat, rogobori protiv nekoga različitoga od njega, primjerice iz srpske nacionalne, jer se točno osjeti da to radi upravo zbog njegove nacionalne pripadnosti. To je otvorena mržnja. To nije kršćanski, niti od Boga. To je krajnje loše. Ali Bog vidimo osuđuje tu mržnju, ne odobrava ju.

Ako malo bolje promotrimo, Božja Riječ upravo proglašava Sotonu onim koji optužuje drugoga. Pogledajmo kako je Sotona opisan u Bibliji: 

Otkrivenje 12,10
I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.

Kao što vidimo, Sotona je opisan kao "tužitelj braće naše". Ako tužimo jedni druge, kakvi smo onda? Onda smo isti ti zlikovci, koji vidimo trn u tuđem oku, a svojega ne vidimo. Sv. Pavao kaže: "Nema pravedna ni jednoga" (Rimljanima 3, 10), tj. da smo svi grešnici, da nema izuzetaka. A ako sudimo druge, onda smo upravo oni o kojima je Isus pričao. Isus kaže: oprostite jedni drugima. Opraštamo li jedni drugima tako što sebe držimo svetima, a druge Sotonama? Da li je to Božje. Očisti najprije brvno iz svog oka, pa ćeš dobro vidjeti trun u oku brata svoga kaže Isus. Nažalost, mnogi ne vide toga. Zbog mržnje, zbog vlastite zaslijepljenosti. A za sebe misle da su pravedni, pošteni. S druge strane, stisnutim šakama naviješćuju kršćanstvo, osvetnički. Da li je osvetnički širiti evanđelje Isusa Krista u redu. Ali više zbog takvih će se suditi onima koji o tome šute, a mogli su uputiti takav pogrešan stav na bolje, na dobro, jer su znali da to čine.

Još jedan primjer rogoborenja je i rogoborenje nezahvalnog naroda Izraela koje je Bog, Svevišnji Jahve, izveo iz egipatske kuće ropstva. Ovo govori Božja Riječ, što nezahvalan čovjek koji ne vidi svjetlo nego samo tamu, može učiniti sam sebi. To si čini čovjek koji rogobori:

Ponovljeni Zakon 1, 27
Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. 28 Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 29 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! 30 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.' 31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. 32 Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. 34 Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 35 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. 36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' 37 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo nećeš ući. 38 Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed.39 A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati.

Neka Bog blagoslovi u tome da ne rogobore, ne zgražaju se, nemaju ništa u srcima protiv ikoga više naši hrvatski katolici, nikada o nekom pripadniku srpske manjine samo zato jer je Srbin. To ne da nije kršćanski, nego nije ni ljudski. 

Oprostiti je zato nužno, i poradi spasenja: potrebno. Oprostiti znači ne spominjati se više. Oprostiti se mora, jer to je jedino autentično kršćanstvo. Istinski kršćanin zna u srcu da može oprostiti nekome da mu pred očima ubije roditelje i učini masakar nad njima. To je istinski oprost, to istinski kršćanin nosi u srcu. Oni koji rogobore su u grijehu, jer da su Gospodina Slave upoznali i raskajana srca došli pred Njega, sami od sebe bi oprostili. Jer bi u Duhu Božjem disali. A Božja Riječ nas uči, da je oproštenje vrhunac života na zemlji, vrhunac smisla Božje ljubavi i mira na zemlji:

Božji blagoslov, i mir.

Izvori:
Foto: livehappy.com

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara