Zatvorenost i sterilnost Svete katoličke Crkve u širenju evanđelja kao jedan od razloga porast islama

Mnogi laici i pa i svećenici složiti će se da naša Sveta katolička Crkva ne čini dovoljno na evangelizaciji, tj. da pada broj vjernika u Europi. Tj. Crkva čini savršeno dovoljno na svakodenvnoj Svetoj misi (naviješta se evanđelje), no problem su ljudi. Doprijeti do ljudi nije laka zadaća, a mnogi trebaju i žude čuti Istinu evanđelja poput bolesnih i ubogih koje je Isus dotaknuo. Mnogi također isto ne čuju i isto ne primaju. A mnogi također ne odašilju jednako kvalitetnu istu poruku. Mnogi nepraktični katolici imaju čak i određeni antagonizam prema Crkvi (zbog društveno-socijalnog stanja u zemlji primjerice) ili ju smatraju čisto samo organizacijom (smatrajući pogrešno da je samo vrh Crkve, tj. svećenstvo - sam Crkva). Što je pogrešno. Crkva su ljudi. Glava Krist, plus vjernici udovi. To je ona prava, biblijska definicija. Ipak, katolička Crkva i u Hrvatskoj, ali i u svijetu, što se tiče njezinog višeg dijela po hijerarhiji - djeluje udaljeno mnogim vjernicima. Gdje je tu odgovornost samog vrha Crkve, a gdje samih vjernika?

Usporedba sa islamom

Rad katoličke Crkve možemo usporediti sa islamom. Islamski misionari uspijevaju nemoguće - unatoč svim silnim terorističkim napadima i bacanja ljage na sam islam, oni i dalje uspijevaju da pridobiju velik broj ljudi koji prelazi na islam. Sama Engleska je velik primjer, mada ruku na srce, i velik broj stranaca je krcat Engleskom. Francuska, Azija, Afrika (posebno sjeverna). Islam se svugdje širi. Da, ima u tome razloga i u natalitetu (jedan muškarac može oženiti do četiri žene no takva praksa nije uobičajena za zapadna društva). Evidentno je da je angažiranost muslimanskih misionara pridonijela. Čak i preko interneta, gdje vrh Crkve debelo kasni. Što pri svemu tome tome katolička Crkva može naučiti od islama i vidjeti kao primjer?

Islam od malih nogu svojim vjernicima daje zanimljive metode potpunog priljubljivanja uz vjeru - učenje Kurana i razna natjecanja u poznavanju Kurana. Ovaj dio treba gledati i sa kuta islamske teologije, jer upravo Kuran nalaže da je bolji musliman onaj koji uči Kuran. Prakse nauka Kurana čak napamet, su imali Muhamedovi pomagači na njegovu putu. Ne treba čuditi da tisuće muslimana zato od malih nogu uči islam, prema naputku svojih roditelja da ih što bolje odgoje u vjeri. 

Gdje je tu katolička Crkva sa naukom Biblije? Nažalost, tu je situacija vrlo sterilna. U Bibliji nemamo nikakve naputke da je bolji vjernik onaj koji će znati Bibliju napamet. Treba imati na umu da je Kuran i puno manja knjiga od Biblije, te se Biblija sa čitanjem može preko 3 dana i 3 noći bez prekida čitati. Samu Bibliju i Kuran i zli može znati napamet dapače, te to ne označava i razumijevanje same materije. Ipak, po logici stvari, poznavanje materije itekako i kudikamo povećava mogućnost razumijevanja. Informacije ne mogu biti pogrešne. Na žalost vjernika, katolička Crkva moramo to otvoreno reći - čini malo kada je u pitanje edukacija vjernika o Bibliji i svojoj katoličkoj vjeri. Katekizam katoličke Crkve je također vrlo široko djelo, to tek se koji citat može nekada vrlo rijetko čuti na misama.

Zbog toga su katolici uglavnom, ako se sami ne aktiviraju - osuđeni na duhovna traganja i samoedukaciju. Upravo se u tome i krije opasnost da im ne dođe neki protestant, musliman ili Jehovin svjedok - koji će im odličnim poznavanjem svoje a i njihove teološke pozadine uzeti ono što im je Krist zasijao na srcu, te zamutiti pogled da zapadnu u farizejštinu i fundamentalizam, u teološku zabludu. A islam kao niti pentakostalni pokret (koji je usput odgovoran za milijune pentakostalnih vjernika u jednoj Južnoj Americi) nije takav zbog natalitetne politike, koliko zbog gorljivosti njihovih propovjednika.

Isus kaže da je došao baciti oganj na zemlju. To je bio oganj Duha Svetoga koji je tinjao u njegovom srcu. Mnogo vjernika gladno i žedno želi čuti Božju Riječ. Nekada im se obraćaju oni sa premalo žara. Bogu hvala na onima sa puno žara.

Premalo o samoj teologiji

Čovjek je duhovno biće. Što znači da ima i duhovne potrebe, a ne samo tjelesne. U Hrvatskoj ima desetke tisuća raznih ljudi koji se bave nekom oblikom ezoterije. To je vrlo zabrinjavajuće, a jedan od razloga leži i u slabom angažmanu naše presvete Crkve da uputi ljude na Istinu. Duh Sveti je obećao Crkvi da će ju uvoditi u "svu Istinu". Prema tome Crkva ima Istinu, tj. nauk Istine. Premalo taj nauk otkriva svojim vjernicima. Tu i tamo u medijskom svijetu vjernici mogu naići na neke kvalitetnije kolumne ili odgovore. Ali sve je to jako siromašno, i malo. Naspram onoga kako bi trebalo biti. Primjer se može vidjeti i na Svetoj misi: kada se govori o evanđelju, nekada sam propovjednik skrene sa teme evanđelje, i govori nešto općenito. S druge strane, ne postoji dovoljan broj kvalitetnih biblijskih grupa koje bi poticale ljude na detaljnu teološku izborazbu. Tako na primjer možete čuti nekog svećenika ili laika kako govori o Isusu: "Isus je super", "Isus je Bog", "Isus je Spasitelj", "Isus je umro za naše grijehe". Da, sve je to super, i sve je to točno. Ali to sve znamo. To je toliko utvđeno, i treba utvrđivati, ali mnogi su zbog neodgovaranja na druga pitanja čak napustili vjeru. Ali kako ćeš se boriti sa nekim informiranijim od tebe, tko je u startu u plusu naspram tebe? Nećeš, proždrijeti će te kao gladni vuk. Biblija ima 73 knjige prema kanonu katoličke Crkve. Katolička Crkva bi trebala vjernicima omogućiti da recimo vrlo jednostavno razumiju sve bitno u 10 rečenica ne samo od 10 biblijskih knjiga, nego svih 73. Ljudi, pa to je Biblija. Imamo li neku godišnju edukaciju koja detaljno objašnjava sve knjige Biblije u jednakom tonu? Nemamo. Na našu veliku žalost nemamo. Presveta Božja Riječ. Da, Isus je Istina - ali treba razumjeti i zbog čega je on Jaganjac, kako su se prije prinosili grijesi. Kakve su bile poredbe i Božji planovi i Božje kušnje narodima iz Starog zavjeta. Kako su birani kraljevi, pomazanici. Kakav je bio obred u Tori - tj. Starom zavjetu i zbog čega. Nije dovoljno razumjeti samo evanđelje, ako želimo znati cijelu Istinu. Ako želimo poznavati svoju vjeru. A Biblija je cijela Istina, ne samo jedan dio. Kako ćemo razumjeti molitve za mrtve, ako ne znamo ništa o Knjizi o Makabejcima? Kako ćemo s druge strane znati komunicirati sa protestantnima ako ne razumijemo zašto oni vjeruju u samo 66 knjiga i koje ti knjige iz Biblije su oni sebi izbacili? Sva su to pitanja, na koja nam najbolji odgovor može dati katolička Crkva. Zato ga od nje i tražimo, i molimo za to.

Zatomljivanje djelovanja?

S druge strane, kada se netko i aktivira za nekakvim duhovnim obnovama, takav svećenik zna čak dobiti kritičare iz svojih redova, iako sam nema čak ni najmanje mrljice. Primjer je to sa fra Ivom Pavićem. Postoje zasigurno neki kojima ne odgovara njegova velika angažiranost, pa i broj vjernika koji dolazi na njegove obnove. Slična je bila stvar sa fra Zvjezdanom Linićem i drugim velikim karizmaticima koji upravo potiču na korištenje darova Duha Svetoga kako nalaže Novi zavjet (Dj 2,1-4). Tu neki koji ne djeluju bi se morali odreći komfora svojih naslonjača i sijati Božju Riječ, liječiti bolesne i moliti zaziv Duha Svetoga u Ime Isusovo, da se ozdravljenja dogode. Čak iako Papa otvoreno potiče karizmatsku obnovu, zbog svojeg komfora neki i dalje mrmljaju na rad takvih vrijednih svećenika karizmatika sa velikim plodovima, puput spomenutog fra Ive Pavića. Kod fra Ive Pavića, ove godine (2016.) je na blagdan Duhova na duhovnu obnovu došlo prema iskazima čak 118 autobusa. Ne zaboravimo da je fra Ivo svećenik u malom selu Šurkovcu sa tek par stotina žitelja. Ovo samo pokazuje kako je snažno Bog zagrabio po fra Ivi da sije i žanje.

Što Crkva može učiniti?

Mi vjernici, laici možemo moliti za Crkvu. Kada vidimo da nešto može biti bolje, svojim molitvama moramo i možemo postići da se Crkva dalje razvija u duhu vremena, ali po Duhu Svetome. Onda smo tu mi iz unutra, koji ćemo poticati sam vrh. Mi nismo protiv vrha, već dapače, snagom Isusova Imena molimo za svoju Crkvu koja nikada neće propasti (Mt 16,18). Molimo i pastire Crkve da čuju naše vapaje za novim biblijskim grupama, evangelizacijskim grupama, teološkim seminarima, grupama, natjecanjima, duhovnim obnovama - svim onime što će potaknuti čovjeka na živu vjeru. A vjera se dobiva kako Biblija kaže - proučavanjem Božje Riječi. No ta želja neće puno dolaziti sama od sebe (hoće, ali puno bi veći bili plodovi na poticaje i direktni nauk), Crkva ju mora itekako promicati.

Izvori:
Foto: www.christchurchcolumbia.org

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara