Izdvojeno | Svi članci | RSS
Rei-ki12 najčešćih prigovora koje muslimani stavljaju pred kršćane i odgovori na njih
Čudesno izliječenje i obraćenje muslimana nakon dolaska Isusa uz bolnički krevet
Obraćeni musliman koji je i po 4 sata dnevno čitao Kur'an tvrdio: "Ništa me ne može prisiliti da priznam da je Isus Sin Božji!"
Svjedočanstvo bavljenja alternativom, oslobađanje nakon molitvi otklinjanja i pronalazak živoga Boga - Nikola Škrinjarić
Proročanstvo svetog Malachya
Postoji jedno više od 850 godina staro proročanstvo sv. Malachya. O njegovoj autentičnosti mišljenja su podjeljena, ali pri svakom izboru novoga pape ono postaje aktualno. No, još je...
Sakrament euharistije - "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!"
Euharistija je jedna Božja ostavština iz Biblije preko koje Isus Krist referencira nagradu u vječni život. Između još nekih citata i načina, Isus euharistiju uzdiže važnom za baštiniti život vječni. Mnoge kršćanske denominacije poput raznih protestantskih uopće ne slave euharistiju. Smisao čina euharistije je blagovanje Isusovog Tijela i Krvi - to je njegova gozba nama ljudima. Prikažimo koje su to Isusove riječi gdje se Isus poziva na život vječni:
Ivan 6 -
53Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."
Prema katoličkom nauku su tijelo i krv Kristova u euharistiji «istinski, bitno i stvarni prisutni». Po euharistijskoj molitvi koju izgovara svećenik, a posebno po epiklezi (zazivu Duha Svetoga) i riječima pretvorbe (konsekracije) događa se misterij pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. Budući da je Kristova zapovijed «ovo činite meni na spomen» bila upućen apostolima danas samo zaređeni svećenici mogu valjano slaviti euharistiju i vršiti pretvorbu, jer su samo oni nasljednici apostola.
Od 9. st. pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Isusa Krista sve više objektivizira i o tome se pod utjecajem Aristotelove filozofije sve više filozofira i teologizira. Tako da 1215. g. Četvrti Lateranski koncil proglašava dogmu o transupstancijaciji. Od tog vremena su se u katoličkoj tradiciji razvili razni oblici štovanja presvetog sakramenta: klanjanja hostiji, izlaganja u monstrancama konsekriranih hostija i vina, tijelovske procesije itd. Izvještaji o čudima vezanim uz presveti sakrament kao npr.: hostije koje krvare, pretvaranje hostije u tzv. Čovjeka boli, i sl. potkrepljuju i potvrđuju ispravnost dogme.
Za Katoličku Crkvu je dakle u posvećenoj hostiji Isus realno prisutan i ostaje prisutan također i nakon misnog slavlja, zbog čega se hostije čuvaju u tabernakulu i zbog čega katolici ne samo štuju hostiju kao npr. likovne prikaze Isusa, nego se klanjaju hostiji u kojoj je pravi Bog Isus Krist prisutan. Katolička teologiju ne vidi nikakvu oprečnost između činjenice da i nakon pretvorbe kruh i vino ostaju oblikom kruh i vino i vjere, da je u euharistijskom kruhu i vinu Kristova prisutnost prava i stvarna.
Detaljnije o sakramentu euharistije
1. nazivi:
- euharistija = zahvaljivanje
- misa = poslanje
- večera Gospodnja - jer je ustanovljena na posljednjoj večeri
- lomljenje kruha - po Isusovoj gesti lomljenja kruha
2. Što je misa ili euharistija?
No, Ivan će nam Isusa na oproštajnoj večeri prikazati u nešto drugačijem svjetlu: Isus će učenicima prati noge (v. Iv 13,1-17). Zar je i to euharistija? Čudnovato i čudesno: na temelju ovih tekstova možemo i moramo govoriti o činu euharistije (o čemu nam govori Ivan) i o biti euharistije (o čemu nam govore sinoptici i Pavao).
Što je to čin euharistije? To je pretvaranje u konkretni život onoga što se dogodilo na križu. Čin euharistije je služenje drugima. Zato je to pravo bogoslužje, jer služeći drugima služimo samome Isusu Kristu. Sjetimo se ovdje upravo Isusovih riječi: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25,40). Isus, koji nam je jedini Učitelj, čitavog je života služio drugima, a sada - na posljednjoj ili oproštajnoj večeri - on svojima pere noge. Gesta pranja nogu bila je izražaj gostoljubivosti i poznata je već u Starome zavjetu, a isto tako i iz prvih kršćanskih vremena. Nekada se siromasima pralo noge prije nego bi im se dalo jesti. Tako gesta pranja nogu izražava nehinjenu ljubav i izričaj poniznosti. Ova je gesta šokirala apostole, osobito Petra koji se žestoko usprotivio: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati nogu nikada!" (Iv 13,6.8). Kao apostole, tako i nas Isus uvijek iznenađuje. No, Isus nam želi služiti. U tome je njegovo poslanje. Ne dopustimo li mu da nam služi, tada nam nema više što učiniti. On to sam kaže: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." (13,8). Isusovo poslanje jest u služenju drugima: "Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Mt 20,28).
To znači da je čin euharistije u služenju drugima. Kako to Isus misli i koliko nam to želi naglasiti da ne bismo vjeru pretvorili samo u obred i onda time bili samozadovoljni, on će izraziti riječima u samoj ustanovi euharistije govoreći: "Ovo činite meni na spomen" (Lk 22,19; 1 Kor 11,24). Koji je sadržaj riječi "ovo"? Što je to "ovo"? Isus misli na kvalitetu života, na kvalitetu ljubavi. Ako o sebi govori da se njegovo tijelo predaje i krv prolijeva, tada Isus govori o vrhuncu svoje ljubavi za svakoga čovjeka: ljubio nas je i služio nam do smrti na križu. Za takvu kvalitetu života i ljubavi Isus govori riječi: ovo činite meni na spomen.
Zato se euharistija naziva misa. Riječ misa dolazi od latinske riječi koja znači poslanje. Prema tome, euharistija nipošto nije neki pobožni obred koji obavljamo danas ili nedjeljom, ona nije bijeg iz stvarnosti našega svijeta kakav jest opterećen zlom i grijehom, euharistija je preuzimanje i nastavak Isusovog djelovanja u našem svijetu. Isus će to jasno naglasiti: "Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!" (Iv 13,15.17).
Što je bit euharistije? U bit euharistije spada ono što ona u sebi označuje. Možemo jednostavno opisno reći: mi kršćani sastajemo se redovito nedjeljom jer je to za nas kršćane dan Gospodnji-Isusov dan (Isus je toga dana uskrsnuo) da činimo onu jednostavnu gestu-čin s Isusove oproštajne večere. Isus je tada uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima uz riječi: uzmite i jedite - ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje. Tada je uzeo čašu s vinom, ponovno zahvalio Bogu i dao učenicima uz riječi: uzmite i pijte iz nje svi - ovo je čaša moje krvi, novoga Saveza, koja se prolijeva za vas i sve ljude na oproštenje grijeha. Tada je još dodao: ovo činite meni na spomen (usp. Mt 26,26-30//; 1 Kor 11,23-24). To je euharistija.
Možemo to reći i drugačije: euharistija je spomen-čin kojim se na znakovit (sakramentalan) način vrši naše spasenje. U euharistiji se spominjemo (slavimo) Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Euharistija je najjasnije očitovanje Kristove nazočnosti među nama.
3. Euharistija je bogata značenjem. Da bismo je dublje proniknuli treba je promatrati pod različitim vidovima (prema riječima iz izvještaja o ustanovi euharistije). Možemo reći:
a) euharistija je zahvaljivanje: to joj znači i samo ime. Znamo da je Isus često zahvaljivao (i slavio) Bogu. Tako i na posljednjoj večeri kad je izrekao blagoslov i zahvalu nad kruhom i vinom. Mi u euharistiji zahvaljujemo Bogu za cjelokupno djelo spasenja koje je Isus ostvario svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
b) euharistija je izraz vjere skupljene zajednice. Upravo po euharistiji povezani smo s Isusom Kristom, sabrani smo u njegovo Ime i time priznajemo da smo vjernici. Zanimljivo je da se pričest na latinskom naziva communio-zajedništvo. Euharistija ima komunitarnu dimenziju: povezani smo s Kristom u vjeri, ali i međusobno. Zato pravi kršćanin ne može živjeti bez euharistije.
c) euharistija je žrtva. To vidimo iz Isusovih riječi: ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje i krv koja se za vas prolijeva. A to su žrtveni termini i izražavaju nasilnu smrt. Zato euharistiju nazivamo nekrvna žrtva: Isusova žrtva događa se na sakramentalan način. Lomljenje kruha u euharistiji označuje Isusovu nasilnu smrt. Isusova smrt na križu bila je krvna žrtva: Isus je tada umro upravo od iskrvavljenosti.
d) euharistija je gozba. Isus kaže: uzmite i jedite... pijte. Nije rekao: gledajte me, klanjajte mi se... Prema tome, euharistija za mene kao kršćanina nije cjelovita ako ne idem na pričest (primanje Tijela Kristova). Isus nam je rekao: ako ne jedete Tijela Sina Čovječjega i ne pijete Krvi njegove - nemate u sebi života (v. Iv 6,53). To mnogi kršćani ne shvaćaju i misle da je moguće biti kršćanin a da se ne ide na pričest. Isus misli i govori da to nije moguće!
e) euharistija je novi Savez. Stari Savez Bog je sklopio s Izraelcima u pustinji, nakon oslobođenja iz egipatskog ropstva. Ovdje se radi o novome Savezu koji je sklopljen u Kristovoj Krvi. Bog nam je, dakle, Saveznik, a ne protivnik!
f) Isus na kraju kaže: ovo činite meni na spomen. To znači dvoje:
da slavimo euharistiju - i to činimo u dan Gospodnji-nedjeljom. Ne činimo to iz zakona, običaja - nego iz povjerenja i ljubavi što nas sam Isus na to poziva (to je ono što je gore bilo rečeno o biti euharistije);
ono što je Isus živio i činio - životom ljubavi, predanja, sebedarja - upravo TO želi da činimo ili živimo njemu na spomen! Tu se radi o novoj kvaliteti života. A to znači: ono što smo slavili u sakramentu - to činiti u svom životu.
4. Euharistija kao obred sastoji se iz nekoliko dijelova. Kratko spomenimo:
a) uvodni obredi: znak križa, pozdrav, pokajnički čin, zborna molitva;
b) služba Riječi: čitaju se odlomci iz Svetoga pisma, mi na tu riječ odgovaramo slušanjem, pjevanjem, molitvom, ta nam se riječ u propovijedi protumači, te ovaj dio završavamo ispoviješću vjere i vjerničkom molitvom;
c) euharistijska služba: to je služba zahvale. Donose se na oltar kruh i vino, izražava se slavljenje Boga, kruh i vino posvećuju se Isusovim riječima - postaju Tijelo i Krv Kristova (to nazivamo pretvorba), izričemo Gospodnju molitvu (Oče naš), pružamo mir jedni drugima, pristupamo pričesti - primamo Tijelo Kristovo;
d) završni obredi: blagoslov i otpust vjernika.
5. Pričest je primanje Tijela Kristova. Možemo se pričestiti na jezik ili na ruku. Kad se pričešćujemo svećenik nam kaže: Tijelo Kristovo, a mi odgovorimo: Amen (to znači: vjerujem). Bilo bi najlogičnije da pričesti pristupimo svaki puta kad smo na misi (smijemo 2 puta na dan). Na pričest smijemo ići ako nemamo teškoga grijeha. Ako smo teško sagriješili (npr. opsovali Boga, tada se prije pričesti moramo ispovjediti).
6. Na euharistiji bi trebalo sudjelovati pažljivo, aktivnim slušanjem, razmišljanjem, molitvom, pjesmom.
7. Uvijek se običavalo jedan dio posvećenih hostija (Tijelo Kristovo) čuvati da bi se kršćani mogli i izvan mise moliti i klanjati Isusu Kristu i da bi se pričest mogla nositi bolesnicima. Posvećene hostije čuvaju se na glavnom oltaru ili u blizini njega u tzv. tabernakulu (slično ormariću) i tu negdje u blizini uvijek gori intenzivno crveno svjetlo. To nam je znak na Kristovu nazočnost pod prilikama posvećenog kruha. Zato mi kršćani kad dođemo u crkvu pokleknemo na desno koljeno. Klanjamo se Isusu Kristovu - a ne kipovima ili slikama!
fra Ivan Mikić
Izvori:
http://zupa-nasice1.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=466&Itemid=59
http://hr.wikipedia.org/
Objavi na Facebooku

Vaš komentar:
Poštovani Zoran Štros,
čini se da imate poprilično matematičke i farizejske pogleda na svijet oko vas.
Kažete da li je Isus otkinuo komad svoga tijela i dao apostolima jesti svoje tijelo?
- Ne, nije otkinuo komad svog mesa, dao je kruh. Ali fino naziva taj kruh pazite: svojim tijelom.
Evanđelje po Ivanu 6,55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Isto tako evo odgovora na vaše pitanje da li je Isus probušio svoju aortu, pustio svoju krv i dao apostolima piti svoju krv.
Ne, nije dao probušiti aortu (od čega bi inače i umro prije smrti na križu, poznavanje medicine ne bi bilo na odmet), ali je dao ljudima svoje vino. I za vino je rekao učenicima da je to njegova krv.
Prema tome, čini se da imate poprilično plitke i jalove poglede na teologiju i Bibliju. Čini se da ste pripadnik neke sekte, kada tako površno čitate Božju riječ, gdje vas Isus sam demantira. Poprilično matematički, a pogrešno.
Evanđelje po Ivanu 6,56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu
Kažete zatim da je večera, da bi se trebalo uzimati na večer. No to ne piše. To je vaš um izmislio. Ako bolje pogledate riječi u Svetom Pismu, vidjeti ćete da je to bila posljednja večera Isusa i apostola, ali Isus nigdje nije specificirao da to učenici nadalje čine samo navečer. To ste vi izmislili. Nego što piše: samo da se čini njemu na spomen. Bez ikakvih uvjeta o vremenu dana. Ne treba dakle biti površan i poput farizeja mehanički gledati. Zapitajte se: bi li Bogu čak i smetalo da ga se slavi tako svaki dan više puta, a ne samo jedan dan u godini kada je on imao posljednju večeru sa učenicima (ili jednom za života). Vidite dakle kako vam je smiješna agenda? Takva farizejština pogrešno tumači teologiju, pa se raznim sektama događa da toliko toga pogrešno shvate.
Kasnije kažete da treba uzimati kruh i vino, a nikako samo vino. Ako niste znali, katolička Crkva vam to čini. Čini se da slabo poznajete euharistiju, te prilike kruha i vina; kao i čime je hostija posvećena.
Biti dostojan znači biti ispovijeđen prije uzimanja euharistije. No čisto sumnjam da vi uopće imate skarament ispovijedi, nego shodno učenju raznih sekti lijepo činite kontra Isusovog učenja, da učenici imaju vlast otpuštanja grijeha:
Evanđelje po Ivanu 20,23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Hvala vam na vašem osvrtu, čisto da ljudi mogu vidjeti kakve zabludne nauke razne skupine danas pogrešno i nebiblijski uče.
Božji blagoslov
Svjedocanstva.com
Da li je SIN od Boga Jedinog Oca JHVH
G Yehoshua
otkinuo komad svoga tijela i dao apostolima jesti svoje tijelo,
ili je dao kruh?
Dao je KRUH!
.........................
Da li je SIN od Boga Jedinog Oca JHVH
G Yehoshua
probušio svoju aortu, pustio svoju krv i dao apostolima piti svoju krv,
ili je dao vino?
Dao je VINO!
......................
Jasno piše – VEČERA – koja se uzima NA VEĆE!
NE doručak NE ručak!
Treba uzimati i KRUH i VINO,
a ne kako neki rade – SAMO KRUH.
_______________________________________
Prije uzimanja VEČERE
treba se očistiti,
ispovijediti Bogu Jedinome Ocu JHVH
svoje grijehe, pokajati se,
tako se očistiti i biti DOSTOJAN.
Svaki onaj koji NE konzumiza GV
NE ČINI TO G Yehoshui NA SPOMEN
NEMA ŽIVOTA VJEČNOGA
pa ko voli – nek izvoli
A onaj koji naučava - NE UZIMATI! - LAŽNO NAUČAVA
vodi ljude u propast
Zoran Štros
Bog je dopustio koronavirus, bolesti i potrese
Među kršćanima često postoji rasprava o Božjem milosrđu. Neki Boga prikazuju kao isključivo milosrdnog. Pitanje zašto postoji koronavirus, bolesti, potresi. Jedni govore da su za to odgovorni...
Tražilica
Najčitaniji članci
Petnaest molitava Svete Brigite (1189351)Moje svjedočanstvo (186462)
Svjedočanstvo čitateljice o čudotvornim molitvama Svete Brigite (134297)
Grijeh koji se nikada ne oprašta po Bibliji (77581)
Islam i kršćanstvo - ogromne filozofske razlike (75987)
Pismo iz pakla (64350)
Liječnica je tri dana bila mrtva: Vidjela sam sve, i raj i pakao. "Tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista" (52448)
Mislite da ISIS pretjeruje i ne slijedi Kuran? Iznenadili biste se (52195)
Najkomentiraniji članci
Moje svjedočanstvo (198)Petnaest molitava Svete Brigite (128)
Svjedočanstvo čitateljice o čudotvornim molitvama Svete Brigite (52)
Islam i kršćanstvo - ogromne filozofske razlike (45)
Jahve ili Jehova (33)
Priča Nahed Mahmoud Metwalli (14)
Pripravlja li Waldorfska škola doista za život? (14)
12 najčešćih prigovora koje muslimani stavljaju pred kršćane i odgovori na njih (13)
Marija, žena u najiskonskijem smislu riječi
Marija, majka Isusova je jedna od najvažnijih osoba u kršćanskoj teologiji. Kao važna duhovna ličnost, osoba Marije postala je veliki predmet štovanja ne samo u kršćanskoj religiji, već i u drugim...