Euharistijsko čudo iz Ludbrega

Euharistijsko čudo iz Ludbrega

U Ludbregu postoji Eukaristijsko cudo Svete Krvi Isusove.

http://www.ludbreg.biz/hr/ludbreg-centar-svijeta/povijest-ludbrega.html (Pogledati otprilike na pola stranice pod naslovom: Čudo Svete...

Kako protestanti pogrešno interpretiraju posredništvo Isusa i anđela

Kako protestanti pogrešno interpretiraju posredništvo Isusa i anđela

Protestantni vjeruju da je Isus jedini posrednik (molitava) između Boga i ljudi. Da nije tako, sam anđeo Rafael govori da sudjeluje u posredovanju same molitve Bogu budući da donosi "molitve svetih" (Tobija 12, 15). U Svetome Pismu postoje citati koji dokazuju da kako posvećeni ljudi (to se moglo kroz starozavjetne svećenike Levite primjetiti također kada se Jahve narodu u oblaku prikazivao), tako i anđeli, i sam Isus - sudjeluju u posredništvu ljudi za Boga kada su u pitanju prošnje, tj. molitve. Raskrinkajmo teologiju koju nepotpuno tumače protestanti. 

 

Tobija 12,15
Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"

 

Gornji citat podokazuje da u posredovanju molitava sudjeluju i anđeli. Protestantska teologija se temelji na predoslovnom tumačenju Pisma zaboravljajući na taj dio, te pogrešnom zaključku da se to odnosi samo na molitve, te zbog toga ističu da je Isus (jedini) posrednik za molitve. Pogledajmo citat koji protestantni vole koristiti zaboravljajući da anđeli sudjeluju u posredništvu molitava:

 

Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve (Prva poslanica Timoteju 2, 5-6).

 

U cijelom kontekstu ovog poglavlja poslanice Timoteju, spominju se i molitve i prošnje. Prvi dio što se tiče konkretne rečenice, doista otkriva da je Isus jedini posrednik. Nepažljivi čitatelj Svetog Pisma bi tu mogao pomisliti da se radi o molitvama i da su za molitve isključeni svi drugi kao posrednici. Inače, što se tiče zagovora, kada molimo za prijatelje ili neprijatelje - sami sudjelujemo u posredništvu, budući da tada posredujemo za tu osobu. Ako sada pogledamo drugi dio rečenice iz Poslanice Timoteju 2, 5-6, primjetiti ćemo termin "otkup za sve". Upravo posrednik kao otkupitelj, je ono što nije niti jedan anđeo ili svetac. Na takav način je Isus jedini posrednik - da vjerom možemo doći do Boga, preko Isusa, koji je vrata ovcama. Nitko doista ne odnosi grijeh svijeta osim Isusa, i Isus posreduje za ljude na taj način da je on Sin koji se žrtvuje za naše živote. Isus je dakle jedini posrednik kao otkupitelj svijeta, jedina karta čovjekova za nebo. Ali Isus nije jedini posrednik u molitvama, kako pokazuje i Riječ Božja u Knjizi Tobijinoj.

 

Da se posredništvo o kojem je riječ zbilja ne odnosi na molitve, potvrđuje opet Biblija, gdje se objašnjava o kakvom posredništvu se radi:

 

Poslanica Hebrejima 8,6
Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.

 

Poslanica Hebrejima 9,15
A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

 

Poslanica Hebrejima 12,24
i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.

 

Isus je dakle, Posrednik novog Saveza, kako Pavao ističe u svojim poslanicama. Savez je pak, novi u odnosu na Savez koji je Bog sklopio sa Abrahamom. Upravo Pavao namjerno ističe u Poslanici Hebrejima 12, 24 škropljeničku krv koja se je ispoljavala za vrijeme obredne žrtve, u kojoj su sudjelovali posrednici između naroda i Boga - a to su bili svećenici (od vremena Mojsija pa nadalje). Da je tako, svjedoči opet Biblija:

 

samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda (Poslanica Heberjima 9, 7)

 

Cijela procedura kojom je veliki svećenik kojega je blagoslovio Bog morao sudjelovati, opisana je osim u Starom zavjetu, ali i u Novom zavjetu u Poslanici Hebrejima gdje se opisuje dio ritualnog obreda koji je Bog naložio da se slijedi:

 

Poslanica Hebrejima 9
1 I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.
2 Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;
3 iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama -
4 u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza;
5 povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.
6 Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,
7 a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.
8 Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.
9 To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika -
10 sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.
11 Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -
12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.
13 Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću,
14 koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

 

Krist je Veliki svećenik, koji posreduje u svom vječnom svećeništvu. Smisao i dubinu Isusove vječne žrtve, opisuje Božja Riječ jer bez prolijevanja krvi nema oproštenja - tako je Isus Očevom odredbom učinio ono što su činili Mojsije i proroci:

 

Poslanica Hebrejima 9
19 Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi
20 govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;
21 a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe.
22 I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

 

Tako Sveto Pismo objašnjava da Isus jest posrednik onoga što se posreduje na žrtveni način. Ne radi se dakle o molitvama i kojim putem molitva dolazi do Boga. Opet to potvrđuje direktno Božja Riječ, da Isus je Posrednik na taj način da zamjenjuje staro (čine i žrtve velikih svećenika); on posreduje svojom žrtvom i otkupom grijeha:

 

Poslanica Hebrejima 8
1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima
2 kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
3 Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio.
4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.
5 Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.
6 Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.

 

Zaključak

 

Posredništvo molitava je nešto sasvim drugo, u odnosu na posredništvo o kojem govori Poslanica Timoteju i Poslanica Hebrejima. Prema Bibliji, posrednik molitava nije samo Isus. To je rečeno i od strane Rafaela:

 

Tobija 12,12
I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

 

Katolički nauk je i da sveci čuju naše molitve i zagovaraju nas na nebu. Biblija to potvrđuje u Otkrivenju 8, 3 gdje se opisuje kako anđeo prinosi molitve svih svetih, ali i u Otkrivenju 5, 8 gdje četiri bića i dvadeset i četiri starješine sudjeluju u posredništvu jer donose molitve svetačke.

 

Posredništvo molitava kršćanin ne smije miješati sa posredništvom vječnog svećenstva kojeg ima samo Isus. Prema katoličkoj teologiji, sveci tvore nebesku kompomentu Crkve i zagovaraju nas. Vjernik se prema teologiji ne smije baviti zazivanjem ili komunikacijom sa mrtvima. Vjernik smije moliti za zagovor sveca (dakle ne moli se svecu da ga spasi, nego da ga zagovara kod Boga). Da su sveci posebni svjedoče mnoga čuda koja su im pripisivana kroz povijest. Suraspeće koje je doživio sveti Franjo, pa i sam Ilija koji nije niti umro nego je živ uznesen na nebo. Da su sveci prisutni i svjesni u nebeskoj Crkvi, svjedoči Sveto Pismo za njihovu svjesnost zbivanja: "dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi" (Otk 13, 7). Također i drugi dijelovi Svetog Pisma svjedoče isto, ali i da sveci itekako sudjeluju u nebeskoj aktivnosti i Bog preko njih čudesno djeluje:

 

Zaharija 14,5
Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.

Daniel 4,14
Tako su presudili Stražari, tako su odlučili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'

Daniel 7,25
On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

 

Matej 24, 50
A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

 

Otkrivenje 13,7
I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:

 

 

Izvori:
Foto: splendorofthechurch.com.ph

 


Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike
Nema komentara