Jesu li Matej, Marko, Luka i Ivan zaista autori Evanđelja?

Kritičari Novog Zavjeta često tvrde da su imena imena autora dodana kasnije nakon što su već pisma kružila po ranoj Crkvi. Umjesto Mateja, Marka, Luke i Ivana, istinski autori, kako kažu bili su nepoznati kršćani koji su se oslanjali radije na herezu i legendu nego na svjedočanstvo očevidaca.

Postoji li dokaz za ovakvu tvrdnju?

Kao prvo treba napomenuti da iako i najranije kopije evanđelja nisu sadržavali imena svojih autora, to ne osporava tradicionalno autorstvo tih tekstova. Djela starog rimskog povijesničara Tacita često ne sadržavaju njegovo ime, ipak samo je tek nekolicina povijesničara sumnjala da ih je Tacit doista napisao. Znamo da je Tacit autor tih djela jer i ostali pisci iz antike, poput svetog Jeronima, navode njega kao autora. [1]

Sveti Augustin (4. st) odgovara na napade da su evanđelja anonimna u svom odjeku protiv heretika Fausta:

Kako drugačije znamo za autorstvo djela Platona, Aristotela, Cicerona, Varona i inih sličnih pisaca nego li po neprekinutom lancu dokaza? Isto tako, s brojnim komentarima na crkvene knjige, koje ni nemaju kanonski autoritet, pa ipak pokazuju žudnju prema korisnosti i duhu istraživanja.... Kako onda možemo biti sigurni u autorstvo bilo koje knjige, ako sumnjamo u apostolsko porijeklo tih knjiga koje su pripisane apostolimna od Crkve koju su i sami apostoli osnovali. [2]

Štoviše, ne postoji nesavladiv dokaz da su prvi rukopisi evanđelja bili zakinuti pripisivanju njihovim tradicionalnim autorima. Ne postoje rukopisi evanđelja kojima jednostavno nedostaje naslova (kako bi laički kritičar mogao posmisliti). Akademski kritičari, u drugu ruku, kažu da varijante u naslovima tih ranih rukopisa dokazuju da su autorova imena dodana mnogo kasnije. [3] Ipak, uobičajena varijanta je samo nedostatak riječi ''Evanđelje'' koja ostavlja naslov koji počinje ''According to...'' (prema, po...) gdje sljedi ime autora, koje, usput rečeno, nikad nije odsutno iz tih rukopisa.

Još jedan argument u prilog tradicionalnom autorstvu evanđelja je ovaj: ako su bili krivotvoreni, vrlo je vjerojatno da bi se krivotvoritelji pretvarali kao zvučno-impresivniji autori. To je ono što su heretici u drugom, trećem i četvrtom stoljeću činili kada bi pripisivali njihova krivotvorena evanđelja ljudima kao što su Petar, Filip, čak i Marija Magdalena. Zašto se upoće onda pretvarati da si netko relativno nepoznat poput Marka i Luke? Zašto bi impersionirali, odnosno igrali ulogu persona non grata kao što je Matej, čija bi popularnost bivšega poreznika bila samo malo viša od one Jude Iškariotskoga? [4]

Biblijski učenjak Brant Pitre sažimlje cijelu stvar: ''Prema osnovnim pravilima tekstualnog kriticizma, onda, ako je išta izvorno u naslovima, to su imena autora. U najmanju ruku su barem izvorni kao i bilo koji drugi dio evanđelja za koji imamo jednoglasan rukopisni dokaz.'' [5]

[1] Vidi uvod u Tacitove Anale u Loeb Classical Library online na http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Tacitus/Annals/Introduction

[2] Sveti Augustin, Protiv Fausta. Knjiga XXXIII. 6.

[3] Vidi na primjeru Barta Ehrmana, Jesus Apocalyptic Prophet of the New Millennium (New York: Oxford University Press, 1999) 248-250.

[4] S dopuštenjem, neki mogu upotrijebiti argument i pokušati dokazati da je Evanđelje po Ivanu krivotvorina, ali detalji očevidaca u tom tekstu i vanjski izvor koji potkrijepljuje Ivanovo autorstvo čini četvrto evanđelje potpuno drugačije u smislu krivotvorina koje su se pojavile stoljećima kasnije. (Za više detalja vidi knjigu Craiga Blomberga - The Historical Reliability of John's Gospel).

[5] Brant Pitre, The Case for Jesus: The Biblical and Historical Evidence for Christ (New York: Doubleday, 2016), 17.

Izvori:
http://www.catholic.com/blog/trent-horn/did-matthew-mark-luke-and-john-really-write-the-gospels

Autor izvornika: Trent Horn

Foto: www.catholic.com
Prijevod: Svjedocanstva.com

Vaš komentar:

Željeno ime / nadimak: *

E-mail: *

Obavijesti me o odgovorima:

Komentar: *

Unesite kod sa slike: * refresh slike

Nema komentara