Zbog čega je Isus morao ne samo patiti nego i umrijeti

Zbog čega je Isus morao ne samo patiti nego i umrijeti

Mnogi se često pitaju zbog čega je Isus, osim ispunjenja starozavjetnih proroka; te osim otkupljenja svijeta morao umrijeti, te im ta slika nije sasvim jasna. Odgovor leži u Svetom Pismu koje uz...

Biblija

Tekstove možete downloadati i pregledati u .doc formatu (preuzeto od stranica Riječke nadbiskupije) - Stari zavjet, Novi zavjet

Tekst u online izdanju u našoj bazi podataka možda sadržava minorne greške. Tekst online Biblije je prijevod iz izdanja Kršćanske sadašnjosti.


Prva poslanica Solunjanima 1

1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!
2 Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama
3 spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.
4 Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja
5 jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili.
6 I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga
7 tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
8 Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo.
9 Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu
10 i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Prva poslanica Solunjanima 2

1 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.
3 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,
4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
5 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
6 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.
8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
9 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
11 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
14 Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,
15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive
16 kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
17 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.
18 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona.
19 Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?
20 Vi ste doista slava naša i radost!

Prva poslanica Solunjanima 3

1 Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami
2 te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri
3 da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni:
4 doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo.
5 Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
6 A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas -
7 zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.
8 Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!
9 I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,
10 dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
11 A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
12 Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.
13 Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.

Prva poslanica Solunjanima 4

1 Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!
2 Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
3 Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti,
4 da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
5 a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,
6 pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo.
7 Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.
8 Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
9 A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge,
10 a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete
11 pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili,
12 te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.
13 Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.
14 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
15 Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.
16 Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
18 Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Prva poslanica Solunjanima 5

1 A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam.
2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.
3 Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
4 Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac:
5 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame.
6 Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
7 Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju.
8 A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!
9 Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu,
10 koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo.
11 Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.
12 Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;
13 s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom!
14 Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima!
15 Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.
16 Uvijek se radujte!
17 Bez prestanka se molite!
18 U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
19 Duha ne trnite,
20 proroštava ne prezirite!
21 Sve provjeravajte: dobro zadržite,
22 svake se sjene zla klonite!
23 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
24 Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
25 Braćo, molite i za nas!
26 Pozdravite svu braću cjelovom svetim.
27 Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći.
28 Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!