Traži li Bog od nas "dokaze" ili su blaženiji koji ne vidješe a vjeruju? Razlike u načinu vjerovanja između kršćana i muslimana

Traži li Bog od nas

Vjerovati znači oslanjati se na nešto za što nemaš potpunih racionalnih dokaza (zato i vjeruješ u nešto: vjeruješ u to što potpuno ne znaš, inače bi to zvao znanjem jer bi ti to bilo viđeno i...

Djevojka iz Imotskoga bila je silovana kao mala, htjela promijeniti spol, borila se sa sotonizmom, a onda je upoznala Gospodina

Djevojka iz Imotskoga bila je silovana kao mala, htjela promijeniti spol, borila se sa sotonizmom, a onda je upoznala Gospodina

Djevojka iz Imotskoga dugo se godina borila sa zlim nakon teškog događaja i rana iz djetinjstva. Imali smo intervju sa njome. Ovo je Anina priča.

 

1. Koliko ste se godina po vašem mišljenju borili sa zlime prije nego ste osjetili da je u vaše srce ušao Gospodin?

 

Po mom mišljenju, sa zlim sam se borila dvadeset godina, a posljednjih deset godina je bilo obilježeno sa svjesnim prihvaćanjem da imam ozbiljan duhovni problem. Gospodin je tokom svih tih borbi dolazio u moje srce, ozdravljao i oslobađao. Strah je bio jedan od glavnih razloga zašto sam često znala ostavljati Gospodina i ponovno se vraćati ranjena, tako da još uvijek postoji prostora za njegovo djelovanje  i stvaranje novog stvorenje i novog srca.

 

2. Koliko znamo, bili ste silovana u mladoj dobi od vašeg susjeda. Kako ste to preživjeli, i kakve je to rane stvorilo na vašem srcu?

 

Da, bila sam silovana kao dijete. To je ostavilo duboke traume i rane tako da sam s vremenom odrastajući dozvoljavala Sotoni da dolazi u moj život u nadi da će me on zaštititi od bilo kojeg muškarca i veze s s tim da sam se bojala uskih prostora i pomisli da sam zaključana to bi mi prouzrokovalo anksioznost. Često sam imala napadaje bijesa i povremeno ranjavala sebe udarcima u glavu ili šakam u zid  svađa sa roditeljima je bila svakodnevnica zbog krivnje i srama  roditelje sam optuživala i ponižavala. Utjehu sam pronalazila u alkoholu.

 

3. U mladenačkoj dobi ste upali u vrlo negativnu glazbu, black metal, vjerojatno najžešći odblik metal glazbe. Koji se osim surovog zvuka, često direktno i poziva na Sotonu. Slušali ste bendove poput Marduka, Behemotha. Neki kažu da je nihilizam, odricanje svega u potpunosti, oličenje te glazbe. Što je tada bilo u vašem srcu?

 

Da slušala sam black metal i u toj glazbi sam pronalazila izvor moći i tako hranila svoje srce sa mržnjom prema Bogu i čovjeku. Meni je bilo zadovoljstvo štovati Sotonu i činiti Isusa ljubomornim. U to vrijeme mi se činilo da sam dovoljno zločesta kao i Sotona i da ima smisla da ne volimo iste stvari, kršćane, ljude općenito, i Boga. Što se tiče nihilizma to je nastupilo kasnije kad sam se odlučila u potpunosti odreći Boga grijehom bluda. S tim sam se odrekla znanja, prijatelja, sveopće slobode, napretka i u mom srcu je bio kaos od želje za samoubojstvom, osjećaja nepripadnosti i nevoljenosti i odbačenosti.

 

4. Htjeli ste promijeniti spol. Kao djevojka, što smatrate je sve bio uzrok tome da ste željela postati muškarac?

 

Da htjela sam promjeniti spol kako bih mogla imati djevojku i biti ono kako se osjećam, kako mislim kao muškarac. Ja nisam mogla prihvatiti svoje tijelo i sama pomisao da sam žena bi me užasavala jer sam bila svjesna svoje slabosti. Većinom su me privlačile ženske osobe i svoju sam budućnost zamišljala u vezi sa ženom. Uzrok je bio disfunkcionalnost i iracionalnost moje bliže obitelji i okoline.

 

5. Smatrate li da LGTQB osobe pate zapravo od mnogih stvari od kojih ste i vi patili? Smatrate li da ste vi mogli biti transseksualac, da niste upoznali Gospodina? Kako vi gledate na LGTQB zajednicu?

 

LGTQB  osobe sigurno pate od neprihvaćanja i ne ljubavi, to su istinski ranjena stvorenja no istina je da se ljudi rode osjećajni i pomalo drugačiji jer ih je Bog želio takve, a onda društvo lijepi etikete riječju i mišlju da su ta stvorenja gay ili muškobanjasta tako da od ranog djetinstva i tijekom razvoja osobe stvaraju krivu sliku sebe. No trebalo bi mijenjati svijest i postati svjesniji i raditi na tome da se u školama smanji nasilje nad takvim ljudima uz konstantni rad s pedagozima, ravnateljima, učiteljima i roditeljima  jer svi oni utječu  i jako su bitni za razvoj svakog pojedinca a naročito za osjetljivu ličnost. Istina je da sam mogla biti transseksualac i išla tim putem. U to vrijeme je za mene to bio ponos jer sam bila jedina osoba koja živi tako u mojoj okolini, smatrala sam se jednom jedinom i neponovljivom. Gospodin mi je dao svoju ljubav i nježnost i prihvatio me takvu kakva jesam i dalje pomalo grubu. Ja osobno imam dosta poznanika s LGTQB strane, i ne osuđujem jer razumijem no mislim da svi tražimo isto a to je ljubav. No istinska je sreća u Gospodinu i samo u Njemu je spas.

 

6. Borili ste se i sa biseksualnošću, ali ste se obratili od toga. Da li je to moguće, da to čovjek izbaci iz srca?

 

Borba sa biseksualnošću još traje, bitno je sagledati što je dobro za mene osobno i koji rezultat će mi donijeti ta akcija. U umu je borba no kad prihvatite da je Bog ljubav i da on čini novu osobu i novo srce i da on gleda kroz naše oči vidiš u čovjeku čovjeka i osobu. Shvaćaš  da su misli i osjećaji prolazni i da "ti" nisi svoji osjećaji i misli, nego svoje vrednote.

 

7. Obišli ste neka mjesta u svijetu. Kamo ste sve išli, i da li je to na neki način bio bijeg od vaše prošlosti?

 

Da, putovala sam po raznim mjestima te sam bila u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, dijelovima istočne Europe, Francuskoj i Tanzaniji gdje sam volontirala 3 mjeseca. Također sam hodočastila sv. Jakovu (Camino de Santiago) u hodočašću koje se temeljilo na potrazi za smislom i pitanjima o svojoj budućnosti, ali i ono najvažnije, otkrivanje tko sam uistinu ja? Istina je da  sam s vremenom putujući izbjegavala svoj problem sa opsjednućem koje je bilo obavijeno strahom od grijeha što je, nažalost, rezultiralo novim grijesima i novim ranama. Važno je naglasiti da me Gospodin i tada uvijek tješio i vodio.

 

8. Koliko znamo, smatrate da ste bili vrlo negativna i nastrojena osoba. Kako je uslijedilo vaše oslobođenje? U Zagrebu ste pronašli pomoć?

 

Da bila sam dosta negativna no uvijek sam nastojala boriti se sama sa sobom i u tom vremenu dozvoljavati Gospodinu da mi mijenja perspektivu. Moje konačno oslobođenje se dogodilo na Knežiji u Zagrebu kod salezijanaca. Uz odličnu organiziranost, zahvaljujući tim svećenicima, koje gledam poput hrabrih junaka, dolazi do mog oslobođenja. Dugo sam razmišljala što moram napraviti da se oslobodim od tih zloduha, formula je izgledala "jednostavna", ali je u stvarnosti to bilo naročito teže. Gledajući u Kristov križ, tokom svete mise, u crkvi sv. Marije Pomoćnice na Knežiji, krenule su reakcije. Proživljavala sam veliku agoniju osjećajući se kao zarobljenicom u nekakvoj špilji te je uz Sotonu kontrolirajući, moje tijelo napustilo crkvu. Nakon nekoliko trenutaka našla sam se na travnjaku crkvenog dvorišta, a zatim su svećenici spremno molili za moje oslobođenje. To je bio najsretniji dan mog života jer sam konačno došla do svog cilja - oslobođena sam Kristovom milošću i dubokom vjerom i suosjećanjem svećenika. U konačnici, Sotona je izgubio posljednju bitku te je ovom ratu napokon došao kraj, a Isus je postao moj Kralj. 

 

9. Kakav je vaš odnos sada prema Gospodinu, Crkvi i duhovnosti?

 

Moj odnos prema Crkvi i duhovnosti je danas sasvim iskren i topao, gradimo naše prijateljstvo i ja štujem i poštujem Gospodina Isusa i dozvoljavam mu da čini što želi. Jer On ne samo da je porazio Sotonu, on je porazio i mene i osvojio moje srce sa svojom hrabrošću, ljubavi i strpljivošću koja se iskazala u činjenici da nikada nije odustao od mene.

 

10. Kako se sada osjećate, nakon svega? Što biste poručili onima koji su se možda pronašli u nekim dijelovima vašeg svjedočanstva?

 

Sada se osjećam sigurno i ponosno na Gospodina i na sebe jer vjerujem da on ima plan. Preporučila bih svima da ne gledaju na svoje strahove nego na Gospodina i da budu strpljivi sa Njim u svojim patnjama, jer On odgovara na sve naše molitve. Uz uzajamnu ljubav i poštovanje uistinu se sve može i naravno, da živimo jednostavno u prihvaćanju jedni drugih. 

 

 


Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike
Nema komentara