Priča Tatjane Cameron (ex Matejaš) Tajči

Priča Tatjane Cameron (ex Matejaš) Tajči

Mnogi se sjećamo starih pjesama. Starih, nezaboravih pjesama. Iz našeg djetinjstva. Nekih zabavnih, nekih manje dubokih, nekih dosta dubokih. Danas ako pitate mnoge ljude za Tajči, svi će se brzo...

Lutherovo ukidanje zakona ljubavi

Lutherovo ukidanje zakona ljubavi

Martin Luther pokušao je uzdrmati Crkvu svojim reformatorskim stavovima te je jedan od otaca protenstantizma. Mnogi i danas vide globalne odlike kod Luthera - "Samo Isus", "samo Pismo", "samo milost" i "samo vjera" poznata su četiri načela koja su doprijenla da sekularni svijet vidi Luthera kao nekoga tko je pokušao uvesti proučavanje Pisma bez tumača, Crkvu bez svećenstva, i određenih oblika religioznosti, protiv nauka o Čistilištu, papinom davanju oprosta i mnoge druge teze, te se zalagao za siromaštvo. Svakako da je reformacija i oplemenila sveukupnu Crkvu i da su se rađanjem protureformacije javile neke ideje koje su dale Crkvi novi vjetar u leđa. No kakvu teologiju je doista ispovijedao Martin Luther i zašto je proglašen heretikom. Luther nakon neslaganja počinje 1520. pozivati ne više na reformu (unutar) nego reformaciju (izvan Crkve), spalivši bulu (kojom je pozvan da se odrekne svojih tvrdnji pod prijetnjom izopćenja) i smatrajući papu antikristom. Ovaj tekst će pokazati upravo neke njegove citate i stavove njegove teologije sa kojima se nauk katoličke Crkve kao ni tada; ni danas ne slaže, a biti će uspoređeni sa citatima iz Biblije. 

 

Lutherova teologija - Ukidanje zakona ljubavi


Luther je javno promicao tezu da je ljubav prema Bogu prema Kristovim riječima djelo zakona, a prema djelima nitko ne može biti spašen, te je čak nebitnim smatrao Kristove zapovijedi ljubavi - prema Bogu i prema čovjeku. Ovakva nevjerojatna shvaćanja Svetog Pisma iznosio je u komentarima na Pavlovu poslanicu Galaćanima:

 

Poslanica Galaćanima 2 - 
16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.

 

Pogledajmo sada riječi Martina Luthera na prethodno navedeni citat:

 

"Diskusije/dokazivanja radi pretpostavimo da bi vi mogli ispuniti Zakon u duhu prve zapovijedi Božje: "Voli Gospodina, Boga svoga, svim svojim srcem." To vam ne bi činilo/donijelo dobra. Osoba jednostavno nije opravdana djelima Zakona… Istinski put postajanja Kršćaninom je biti opravdan vjerom u Isusa Krista, a ne sa djelima Zakona."
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 2,16)

 

Upravo iz gornje rečenice daje se naslutiti sljedeće: Da Luther zaboravlja da sama ljubav prema Bogu već sadrži vjeru prema tom istom Bogu; inače nebi ni bilo te ljubavi prema istome. Teologija je to koju je Luther bjesomučno promicao, i povodio se za Pavlovim rečenicama, a plod je to nerazumijevanja Pisma u potpunosti. Luther se tako nikako nije slagao sa rečenicom iz Jakovljeve poslanice da je "vjera bez djela mrtva" (Jak 2, 26), te je dapače, smatrao da Jakovljeva poslanica nebi trebala biti dio Biblije. Dao si je čak i pravo, kad je izgnan iz Crkve, da prevede Bibliju, a knjige poput Jakovljeve poslanice je izostavio iz svog kanona. Također, niti Otkrivenje mu nije odgovaralo, te je tako te dvije knjige Biblije, kao i poslanicu Hebrejima i Judinu poslanicu u svom prijevodu Novog zavjeta ostavio bez brojeva, da su one izgledale kao neki dodatni prilog u Bibliji. Njegova namjera bila je očito odvojiti ih od Biblije, ali mu u potpunosti to nije uspjelo te ih je kao takve ostavio. 

 

Da je Luther zbilja tako mislio o ukidanjem djela ljubavi, potvrđuju naravno njegovi komentari na Sveto Pismo:

 

"Što je ta ljubav prema bližnjem o kojoj skolastici tako puno govore? Zar Zakon ne zapovijeda ljubav prema bližnjem? Činjenica je da Zakon ne zapovijeda ništa drugo osim ljubavi prema bližnjem, što možemo naučiti  na osnovu (= u smislu "zaključiti na osnovu promatranja") slijedećih stavaka iz Svetih Pisama: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, i svom svojom dušom, i svom svojom snagom" (Ponovljeni Zakon 6:5). "Iskazujem milosrđe tisućama koji Me ljube i vrše Moje zapovijedi" (Izlazak 20:6). "O tima dvjema zapovijedima (o)visi cijeli Zakon i Proroci" (Matej 22:40). Ako Zakon zahtjeva/nalaže ljubav prema bližnjem, ljubav prema bližnjem je (prema tome) dio Zakona a ne vjere. Pošto je Krist svrgnuo/uklonio/protjerao Zakon koji zapovijeda/nalaže ljubav prema bližnjem, slijedi da je ljubav prema bližnjem bila ukinuta (zajedno) sa Zakonom kao čimbenik/faktor u našem opravdavanju (= spasenju), i jedino je vjera ostala."
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 3,12)

 

Drugim riječima, Martin Luther, rani otac i lider reformiranih Crkava, u potpunosti odbacuje djela ljubavi prema Bogu i bližnjem kao nužne za spasenje, te on sva takva nastojanja smatra sotonskim i bogohulnim. Ova iskrivljena predodžba o Isusovim rečenicama raskrinkava temelje ove zbog toga u konačnici; izuzetno štetne doktrine.

 

Rezultat je takvog ekstremnog shvaćanja Biblije povezan je stoga i sa ostalim vidovima čovjekova odnosa prema Bogu: čovjek prema njegovoj tezi, nema slobodno volju, i Luther je proklinjao čovjekovu slobodnu volju, a dobra djela su produkt vjere. 

 

Lutherova teologija - Dobra djela su samo plod vjere

 

U vezi naputaka da moramo uzeti križ na leđa i "hodanja Gospodinovim stopama", što usput rečeno sâm Gospodin zahtjeva od nas (npr. Matej 10,38-39; 16,24-26; Marko 8,34-38; 10,17-21; Luka 9,22-27; 14,26-35), M.Luther naučava ovaj nauk:

 

"Tko god naučava da su dobra djela neophodna/obavezna za spasenje, te da čovjek, da bi postigao/došao na nebo mora podnositi/trpjeti nevolje/patnje i slijediti Kristov primjer i primjer svetaca, taj je poslanik/službenik Zakona, grijeha, bijesa i smrti, jer savjest zna kako je za čovjeka nemoguće ispuniti Zakon… svi koji kažu da samo/jedino vjera u Krista ne opravdava čovjeka, pretvara Krista u poslanika/službenika grijeha, učitelja Zakona, i okrutnog tiranina Koji (od čovjeka) zahtjeva nemoguće."
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 2,17)

 

"Mi preziremo Božju milost kada se pridržavamo Zakona sa namjerom/idejom da bi se opravdali. Zakon je dobar, i koristan, ali ne opravdava. Pridržavati se Zakona sa ciljem da bi se opravdali znači odbaciti milost, negirati Krista, prezirati Njegovu žrtvu, i biti izgubljen."
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 2,21)

 

Luther je tako itekako ispovijedao teologiju negiranja ljubavi, jer ljubav je sama po sebi i čin upravo u manifestu. Posebno to dobro osklikava i ova rečenica da Luther nije u potpunosti shvatio Istinu i dubinu Božje objave:

 

"Kako Zakon može utjecati na naše opravdavanje, kada Pavao tako jasno kaže da mi moramo biti mrtvi za Zakon ako želimo živjeti za Boga"
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 2,19)

 

No pod terminom Zakon Luther je očito smatrao sve što čovjek čini, iako je i sama vjera - u jednom svom dijelu čin; činu pristanka. Kada govori o Zakonu, Pavao prije svega govori o Zakonu kojeg su se držali Židovi na temelju Biblije Starog zavjeta. Tome svjedoči i sam Pavao vidjeti ćemo kasnijim citatima.

 

Lutherova teologija - Čovjek nema slobodnu volju


"Mi proklinjemo čovjekovu slobodnu volju, njegovu snagu, i pravednost. Mi kažemo da mi postižemo/dobijamo milost čistom milošću Božjom poradi Krista… zajedno sa Pavlom mi otvoreno izjavljujemo/proglašavamo prokletstvo svakoj doktrini koja se ne slaže sa našom. Mi ne propovijedamo zbog ljudske hvale, ili zbog naklonosti prinčeva. Mi propovijedamo zbog naklonosti Božje čiju milost i milostivost objavljujemo. Tko god naučava evanđelje suprotno našem, ili drugačije od našeg, budimo otvoreni reći da ga je poslao vrag."
(M.Luther - Komentar na Pavlovu poslanicu Galaćanima 1,10)

 

Budući da svaki protestant govori: "spašen sam jer vjerujem, bez obzira na djela, a dobra djela plod su moje vjere", on samim time negira dijelove Biblije gdje je jasno ukazano da čovjek mora djelovati po svojoj volji/odabiru. Pavao tako kaže ovo - da odabir postoji, i da je potrebno djelovati: 

 

Poslanica Rimljanimja 8 - 
12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

 

Pavao u poslanici govori u vidu naputka i opomene; a naputak zahtjeva odricanje ili davanje i nije produkt vjere, nego svjestan čin po kojem će čovjek djelovati. Prema nauku Luthera, sve dobro što činimo, Bog čini umjesto nas, i sve zlo što činimo, Sotona čini umjesto nas. Prema nauku katoličke Crkve, Bog je dao čovjeku slobodnu volju. Čovjek je taj koji čini dobro ili zlo, i čovjek se može oprijedjeliti za Boga, ili protiv njega. Čovjek može činiti na temelju vlastitog odabira jer mu je Bog u tolikoj ljubavi dao slobodu, a to jasno pokazuje i Pavao u Poslanici Rimljanima.

 

Da Bog pušta čovjeka da odlučuje na temelju svoje volje dokazuju i Božje riječi kad on govori ljudima da budu vršioci Njegove riječi, a ne samo slušatelji (Matej 7:24-27; Luka 6:46-49; Rimljanima 2:13; Jakovljeva 1:22-25; 2:14-20), npr u Mateju Isus to jako dobro oslikava:

 

Matej 7 - 
24"Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26"Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." 

 

Vjera koja je lišena (djela) ljubavi prema bližnjemu nije Istinska vjera, već samo htijenje vjerovanja, no ne i ona duboka, prava Istinska vjera u Gospodina. Plodovi su vjere darovi Duha, ali dobra djela su svjestan odabir čovjeka. Vjera podrazumijeva da je Bog milostiv zato jer nas ljubi, a ne da nas ljubi zato jer je milostiv. Ako čovjek ljubi i sposoban je ljubiti i svjestan je ljubavi, kudikamo je sposoban i Bog koji je stvorio svaki život u svijetu u svim naraštajima od stvaranja i dao im svrhu, svjetlost, život i istinu. 

 

Da postoje oni koji će vjerovati, a neće biti spašeni (što je nauk suprotan Lutherovom) govori i sam Gospodin u ovim riječima:


Matej 7 - 
22Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' 23Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

 

Oni dakle vjeruju (barem dijelom, možda ne u punini - ali vjeruju) - i Isusa su nazivali Gospodinom, i svejedno ostaje činjenica da nisu spašeni usprkos svojoj vjeri. No radi se o stupnju vjere, a upravo je u punini onaj stupanj vjere koji sadrži i djela ljubavi; koja ne čine kao farizjeri, nego iz ljubavi.

 

Svjedoči o tome i Gospodin Isus da će u život vječni ili pakao ljudi ići također na temelju djela:

Matej 25 - 
42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 45Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" 46"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." 

 

Isus tako jasno raznim citatima iz evanđeljima dokazuje da protestantski nauk o spasenju samo vjerom je nedovoljan, nepotpun, a samim time i iskrivljen. Da su djela ljubavi naspram vjeri bez djela zbilja bitna, govori možda najbolje citat o pet ludih djevica, i pet mudrih - jedne su uzelje svjetiljke, a druge i svjetiljke i ulje. Svjetiljke ovdje oslikavaju vjeru, a ulje djela. Poslije, kad su htjele k Gospodinu ove bez ulja, tražile su one sa uljima da im daju ulja, no nisu mogle dobiti jer nije bilo dovoljno. Gospodin je mogao pustiti samo one čije su svjetiljke mogle gorjeti na ulju, jer ih je samo tako mogao vidjeti. Iako su bile vjernice - nazivale su ga: "Gospodine, otvori nam" - nije im otvorio. Upravo je druge pustio jer su bdjele, bile budne - dakle činile su. Pogledajmo taj citat detaljno:

 

Matej 25 - 
1"Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. 2Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." 5"Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 6O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' 7Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 9Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" 10"Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 12A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' 13Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"

 

Sama svjetiljka tu savršeno opisuje vjeru, a ulje je kao dodatak toj vjeri bez koje svjetlo svjetiljke ne može biti manifestirano jer nema podlogu. Ulje je bila sigurnost tih djevica koje su bdjele - one su čineći mudro stavile ulje gdje mu je bilo mjesto i tako se oslonile na temelju svog djela da će im svjetiljke moći gorjeti. Uzdale su se Gospodinov dolazak i pazile da uvijek dolijevaju ulje. Samo zvanje i vjerovanje bez činjenja djela Isus smatra farizejštinom i licemjerjem. To je mrtva vjera, baš kao što stoji u Pismu, vjera bez djela je mrtva, objašnjava to Isus također:

 

Luka 6 - 
46"Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? 47Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: 48sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.

 

Zaključak


Mnogi protestanti obožavaju citirati Pavla u svom nepotpunom razumijevanju njegovih riječi, i tako od doba reformacije uvode stanovito krivovjere, koje dolazi kao neslaganje kršćanskih svjetonazora u obliku naplate đavla, pri čemu jasno negiraju Isusove riječi. Protestantski zagovornici tako uskočili su sebi u usta odstupiviši od mnogih Lutherovih ideja, koje su same bile neodržive. Tako i sami imaju svećenike (koji se još k tome i žene) kao Židovi i katolici, te katekizam; iako bi Pismo trebalo tumačiti samo Pismo "sola scriptura". No zbog "sola scriptura" stava danas i imamo tisuće protestantskih mišljenja razih denominacija. Protestantski svijet otkriva neke dijelove što je Gospodin otkrio Petru i Crkvi koju je sagradio od prvog dana. No i dalje je mnogima kamen spoticanja Marija i njezina uloga i otajstva koja je Gospodin imao za nju od stvaranja, postojanje Čistilišta - "nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića" (Mt 5, 26), ne blagovanje Isusova tijela i Krvi iako u Bibliji jasno doslovno stoji: "Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko."(Iv, 6, 55) - sve ove teme bi se dale daleko dublje rasčlaniti i objasniti te su slučajevi koji zahtjevaju zasebnu analizu; a najviše od svega protestantskom svijetu je kamen spoticanja udio djela u nastupu vjere i nerazdvojivost vjere bez djela, jer vjera bez djela je 'mrtva', a zakon i vjera nisu suprotni nego je zakon (ljubavi) po vjeri, čemu svjedoči Božja Riječ: 

 

 

Poslanica Rimljanima 3 - 
31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.

 

Poslanica Rimljanima 2 - 
13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.

 

Poslanica Rimljanima 2 - 
5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!

 

Poslanica Rimljanima 6 - 
12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!

 

Rimljanima 6 - 
23Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

 

Jakovljeva poslanica 2 - 
17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.

 

Jakovljeva poslanica 2 - 
26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva. 

 

 

Izvori:
http://en.wikipedia.org/wiki/Martin_Luther
http://en.wikipedia.org/wiki/Five_solae
http://en.wikipedia.org/wiki/Sola_fide
http://en.wikipedia.org/wiki/Sola_scriptura
http://hr.wikipedia.org/wiki/Martin_Luther
http://www.akademijavjecnogproljeca.org
http://www.katolici.org/biblija.php
http://www.katolik.hr/crkvamnu/svjedocanstvamnu/198-150razloga
http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=708
http://www.pazinski-kolegij.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=754&Itemid=168
http://www.newadvent.org/cathen/12495a.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Protestantizam
http://www.protestanterrors.com/



Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike

Kao katolik i pravovjerni kršćanin moram ja reagirati. Protestantizam nije povratak na izvor vjere nego otpad od vjere i Crkve koju je osnovao Krist i koju vrata pakla neće nadvladati. Petru je promijenio ima u Kefa ili Petar što znači stijena. Dao mu je vlas i prvenstvo nad apostolima i Crkvom. Isus nije osnovao Crkve nego jednu Crkvu. Duh Sveti nije 1500 godina hibernirao, niti postoji nakon smrti zadnjeg apostola neka druga objava. Protestantizam nije od Boga jer donosi razdor ne jedinstvo. Sam Luther nije neka moralna vertikala nego hohštapler koji je mrzio Židove kao jedan Hitler.Luther veli:
Židovi su kuga, zaraza i nesreća koju iz njemačkih zemalja valja izgnati isto onako, kako su otišli iz Egipta.
Instant spasenje koje nudi protestantizam je Đavlova obmana da se što manje ljudi spasi.
Negiranje euharistije je negiranje Krista.
„Sveta je pričest najkraći i najsigurniji put prema Nebu. Ima i drugih: Nevinost, naprimjer, ali ona pripada maloj djeci. Pokora, ali nje se bojimo. Velikodušna želja za životnim poteškoćama, ali kad nam se dogode, jadikujemo i molimo da nas se poštedi. Najsigurniji, najlakši, najkraći put je po Euharistiji.“ Sv. Pio X. (1835. – 1914.)

Šimun Kiš

Hvala vam puno na vašem javljanju. Neka Bog blagoslovi svu kršćansku braću po svijetu.

Bog vas blagoslovio!

Svjedocanstva.com

Poštovani, protestant sam, i moram reagirati.
Pogrešno mnogi razumiju Lutherovo učenje koje je bilo početak povratka na izvor vjere.
Prva stvar. Rimljanima 5,1 kaže: "Opravdani dakle vjerom u miru smo s Bogom, po Gospodinu našemu Isusu Kristu."
Vjera u žrtvu Isusovu na križu donosi nam očišćenje, a u uskrsnuće opravdanje. Tada u to vjerom u žrtvu očišćeno srce Presveti Duh dolazi razlivajući svoju ljubav i silu.
Zato Zaharija 4, 6 kaže: "Ne svojom snagom, niti silom jakom, već DUHOM MOJIM- Riječ je Jahve nad vojskama."
Vjera u istinu Biblije donosi i plodxove Duha Svetoga u našim životima, i zato Jakov kaže da ne samo vjera već i djela.
Vjera rađa djela, a sama djela bez vjere su mrtvi Zakon koji je samo spoznaji grijeha i tada nastupa ropstvo gdje je čovjek u strahu: joj moram to i to učiniti, moram to i to, a Isus želi oprostiti i dati silu za sveti život, a sila ta prima se na koljenima u molitvi i čitanju Biblije pod vodstvom Duha Svetoga.

Nikola Petrić