Kronologija New Age-a (4)

Kronologija New Age-a (4)

Priopćenjem od 22. kolovoza Kongregacija za nauk vjere upozorava da se u nekim svojim popularnim pričicama indijski isusovac Antony De Mello (1931-1987) udaljio od esencijalnih kršćanskih...

Knjiga Johna Esposita koju nikada nije trebalo objavljivati na hrvatski

Knjiga Johna Esposita koju nikada nije trebalo objavljivati na hrvatski

"John Esposito: Apologet Islama ili Glasnik islamske dove?", naslov je članka Davida Bukaya, doktora političkih znanosti iz Haife, u kojem se autor osvrće na rad i brojne tekstove tog priznatog deklariranog katoličkog znanstvenika ali vrlo selektivnog kada je komentiranje Kurana u pitanju (u svojim pogledima i izjavama), te svjetski poznatog intelektualaca iz američkih krugova koji često govori i piše o islamu, a to je John Esposito. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove je preveo Espositovu knjigu "Što bi svatko trebao znati o islamu", djelo koje poprilično subjektivno gleda na razne aspekte Kurana i islamskog učenja, koje u najmanju ruku Esposita stavljaju u položaj prikrivenog glasnika islama. Prevedenu knjigu možete pronaći/preuzeti u pdf formatu ovdje. Prenosimo tekst koji razotkriva Esposita kao osobu koja selektivno barata tekstovima iz Kurana, u želji da prikaže islam kao liberalnu religiju.

 

"John Esposito: Apologet Islama ili Glasnik islamske dove?


John Esposito je profesor na sveučilištu u Georgetownu i voditelj ''Prince Alwaleed Centra za Muslimansko - Kršćanske odnose.'' Smatra se jednim od vodećih apologeta radikalnog islama u Američkim akademskim krugovima. Pojam ''apologet'' znači onaj koji niječe događaje i aktivnosti skupine ili netko tko upotrebljava selektivne percepcije i kognitivna odstupanja da bi se isprala stvarnost. Međutim, više odgovara percipirati Esposita kao misionara, ili Islamskog propagatora koji upotrebljava dovu, propagaciju obmane.

 

Od samoga početka, Islam se širio na dva načina: nasilnim jihadom i političkom dovom (16:125). Dova služi kao diplomatsko sredstvo religijske legitimizacije kroz koju se poziva sve ljude da prihvate islam kao jedinu vrhovnu i savršenu religiju (5:3; 9:33). Prema dovi, koja propovijeda poruku Allahove bezgranične mudrosti (6:38), najbolje je da se čovječanstvo podredi Islamu (7:158; 21:107). Budući da je Islam savršen, nitko u njega ne smije sumnjati, ili upotrijebiti logiku da se odredi njegova vrijednost, ili suditi ga po ljudskim kriterijima (4:115; 5:12­3; 10:69­70; 29:68; 36:64­5). Svi ovi prijestupi konstituiraju herezu i opravdavaju smrtnu kaznu.

 

Danas, dova je postala diplomacija obmane da mi zavarala neuke pogane. John Esposito, kao kršćanski profesor na preztižnom sveučilištu je dobro - postavljen da promovira Islamsku dovu. U posljednje vrijeme, Esposito je počeo kriviti Sjedinjene Države za pretjerivanje autohtone lokalne populacije u ulozi krize na Bliskom Istoku. U ekstremnom ljevičarskom tisku, Esposito oplakiva Sjedinjene Države dok hvali Islamsko Bratstvo kao sklon praktikant demokracije. U stvari, profesor vjeruje da su ustanci otkrili jasan temelj pro­demokracijskog pokreta koji nije pokrenut od strane religijskih ekstremista, pa stoga zaslužuje potporu Sjedinjenih Država.

 

Ovakve tvdnje su u liniji s Espositovim općim pogledima i stavovima. Citirajući njegovu knjigu ''Što svatko treba znati o Islamu'' možemo najbolje razumjeti kako on upotrebljava Islamsku dovu za promoviranje Muslimanskih interesa na Zapadu.

 

Kao prvo, na Islamsko neprijateljstvo prema drugim religijama, Esposito tvrdi sljedeće (70-­73):

 

''Povijesno i teološki, Islam ima dug registar tolerancije. Muslimani nisu pokušali nametnuti svoju religiju drugima ili ih prisiljavali da se obrate. ... Mumammed je jamčio slobodu religijske misli i prakse Židovima i Kršćanima, uspostavivši presedan za miroljubive i uzajamne međureligijske odnose. ...Muslimanska glavna struja i ekstremizam, konzervativni i progresivni, teže da održe balans i afirmaciju istina svojih vjera s kultivacijom pluralizma i tolerancije ukorjenjene u obostranom poštovanju i razumijevanju.''

 

Sve što preostaje, tada, je ispričati izvornu priču ljudi Bliskog Istoka, istočne i sjeverne Afrike, koje su nasilno pokorene, arabizirane i islamizirane. Jednako uzimimo u obzir ljude Balkana i Istočne Europe koji su pokoreni i zarobljavani, na desetke milijuna Afrikanaca koji su jednako tako potčinjeni i istrebljeni, i 80 milijuna smaknutih Budista u Aziji. A što se tiče naše generacije, Esposito bi trebao prosvijetliti Armence, a da ne spominjemo kršćane u Grčkoj, Iraku, Libanonu, Egiptu i napose južnom Sudanu. A možda i najgorljivija informacija bila bi 10­-12 milijuna muslimana masakrirano u posljednjih 80 godina od strane drugih muslimana.

 

O muslimanskom progonu kršćana u islamskim zemljama, Esposito izjavljuje (76­-79):

 

''Islamsko­-Kršćanski odnosi su se pogoršali od križarskih ratova i europskog kolonijalizma do suvremene politike. Autohtoni kršćani su bili favorizirani i beneficirani od kolonijalne vlasti. Produkt europskih misionara koji je obratio lokalne muslimane. ...Stvaranje države Izrael doprinijelo je pogoršanju odnosa, i kršćanski fundamentalisti kao Robertson, Graham i Falwell su bili izvor netolerancije, progonstva i terorizma.''

 

Dakle kršćani su donijeli štetno islamsko ponašanje na same sebe. A što se tiče genocida u Sudanu, Espositova reakcija je da tu nema problema, ''budući da većina Sudana su animisti i da je težnja bila politička i ekonomska jednako kao i religijska.'' Sudanske žrtve su animisti, ne kršćani, tako da tu nema problema.

 

A na to jesu li Židovi i Kršćani uvijek bili neprijatelji Islama, Esposito ovo ima za reći (79-­86):

 

''Židovskoj populaciji je garantirano pravo na unutarnju religijsku i kulturnu autonomiju u zamjenu za njihovu političku lojalnost i odanost muslimanima. Židovi su okrenuli Muhammedove Mekanske rivale, osuđeni su kao izdajnici zbog potpore neprijateljima. ...Drugi židovi su postali Dhimmis (građani ne­muslimani u islamskim zemljama) i bivali su pod zaštitom Islama. ...Uspostava države Izrael je bila okrenta točka u odnostima između Muslimana i Židova, i veoma skrenula njihove odnose u Islamskim zemljama. Muslimanski osvajači su se pokazali daleko više tolerantnijim nego što je to bilo Imperijsko Kršćanstvo, garantirajući religijsku slobodu autohtonim Kršćanskim Crkvama. Pluralizam je srž Islama kao što je i otkriveno u Kur'anu i prakticirano od Muhammeda i ranih kalifa.''

 

Povijesna činjenica stoji u potpunom kontrastu od Espositove analize. Muhammed je masakrirao židove Arabije odmah nakon njegovog vojnog uspjeha. Kod Haybar, Mečani su se podrugivali s Hudaybiyaškim ustavom, masakrirali židove, i uzeli plodne zemlje ostavljene od mrtvih - sve ovo bez ikakve provokacije kakogod. Nakon što su židovi masakrirani u Arabiji, upravo Muhammedova zapovijed je bila da židovima nije dopušteno više živjeti u Arabiji, a ta zapovijed se ispunjava sve do naših dana. Kršćani, što se njih tiče su sve, ali istrebljena vrsta na Bliskom Istoku.

 

Kakogod, među Espositovim najvećim hitovima je deklaracija koja ''Otomansko carstvo je prvotni primjer pozitivnog tretmana prema religijskim manjinama u muslimansko-­većinskom kontekstu. Stoga izgleda da su bila dva Otomanska Carstva, s jednim koje je došlo čisto iz Espositove mašte. Izvorno Otomansko Carstvo ima drukčiju povijest: zlostavljanje manjina na Balkanu i Istočnoj Europi; otimajući skoro milijun djece i obraćajući ih na Islam; dovezujući milijune robova i konkubina iz istočne Europe, najviše iz Ukrajne i Mađarske; i masakrirajući kršćane, kao u Armenijskom holokaustu i grčkom istrebljenju (da spomenemo samo dva kao primjer).

 

Nadanje, Esposito je u najboljoj formi dok analizira ''nasilje i terorizam'' (117-­138):

 

''Jihad je borba protiv zla u pojedincu da bi bio plemenit i moralan. Isto tako uključuje pravo, doista i obligaciju da brani Islam i zajednicu od agresije.. Zapadne vlasti podpiru opresivne režime i izrabljujući ljudske prirodne resurse, pljačkajući orobljujući muslimane njihove kulture da bi živjeli u više pravednom društvu. Ovo je razlog za upotrebu jihada. Kuran ne savjetuje niti brani terorizam. Muslimani su milosrdni i pravedni. Islam dopušta muslimanima da samo brane sebe i svoje obitelji, religiju i zajednicu od agresije.''

 

Da bi dokazao svoju tezu, esposito citira Kur'an - 22:39­40; 48:17; 9:91; 2:192; 47:4; 8:61; 4:90. Međutim, postoji samo jedan problem: svi od navedenih citata imaju drukčije značenje i ciljeve. Kur'an 22:39­40 je objavljen godine 624, dok je Muhammed bio slab pljačkajući mekanske karavane. Međutim, struja se okrenula 626, kada je Muhammed vodio agrasivne ratove protiv svojih neprijatelja da bi osvoijo Arabiju i preobratio Arape na Islam. Kur'an 48:17 i 9:91 ništa nema s mirom prema nevjernicima, nego upravo naprotiv, ovi stihovi dozovoljavaju vjernicima da ne idu u rat.

 

Kur'an 2:192 je povezan s 2:190-­191, i ta dva stiha zajedno pozivaju muslimane da se bore protiv nevjernika gdje god da ih nađu. Jedino ako nevjernici prestanu (podrede islamu), Allah je milosrdan i prašta.

 

Što se tiče Kur'ana 47:4, pojedinac može biti zadivljen Espositovom deformacijom, jer je 47:4 jedan od najstrašnijih stihova: ''kada se sukobite s nevjernicima udarite njihove vratove dok ih ne nadjačate; tada držite (one koji se podrede) u ropstvu. Onda ili ih dobrovoljno oslobodite, ili nakon što ste uzeli jamčevinu, dok rat nije završio (sve dok ne bude nevjernika, ili dok se ne podrede islamskoj vlasti).''

 

Kur'an 8:61 je isti, jer je usko vezan za stihove 8:59-­60. Zapovijed je da se udari teror u srca neprijatelja Allaha i bori neprekidno. Jedino tada dolazi 8:61 ''ako su skloni miru (nakon što se podrede islamu), sklopite mir s njima.

 

Kur'an 4:90 je uvjetno povezan s 4:89, kada zapovijeda muslimanima da ''otmu nevjernike gdje god da jesu...'' Ovo uspostavlja kontekst za 4:90: '' Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte, osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.''

 

Na zapadnjacima je da procijene kako Esposito izvrće Kur'an da bi leglo njegovim političkim pogledima. Ali Espositova propaganda dostiže najveći stupanj kada za Kur'an 9:5 i 9:29 izjavljuje:

 

''U stvari, prava namjera ''kada sveti mjeseci prođu, koljite idolopoklonike gdje god da ih nađete'' je promašena i izvrnuta kada se citira izolirano. Jer je popraćena i osposobljena ''ali ako se pokaju i ispune predane dužnosti i plate zekat, tada ih pustite da idu, jer Bog je dobar i prašta''. (9:5). Jednako je istinito i za drugi citirani stih (9:29), koji je često citiran bez retka koji slijedi: ''sve dok ne plate porez smijerno i poslušno, i dok ne osjete da su podređeni.''

 

Analizirajmo ovo. Kur'an 9:5 pretstavlja strašan izbor: obratite se na Islam (''ali ako se pokaju i ispune predane dužnosti i plate porez tada ih pustite...) ili ćete biti masakrirani. Stoga paragraf postaje radije prisilan. Kur'an 9:29 govori o podređenosti islamskom pravilu preko ponižavajućeg poreza. Možemo li pretpostaviti da Esposito smatra sve ovo mirnim i tolerantnim islamom?

 

Za dobro Esposita, evo lista suvremenih Kur'anskih zapovijedi. Borba se zahtjeva od vjernika (2:216) - to je jihad u svrhu Allaha (2:191; 2:193; 2:244; 8:39; 9:5; 9:73; 47:4; 66:9) protiv sila Sotone (4:76), nevjernika, licemjera (9:5; 9:73; 66:9), Ljudi Knjige (59:2). Za sve ovo Muđahid će zaslužiti raj (3:195; 9:72; 13:22-­23; 47:4­-6), gdje će biti nagrađeni crnookim djevicama (44:51-­54; 52:17-­20; 56:22-­24). Povrh svega, vjernici će zaslužiti sigurnost da doista nisu mrtvi, nego živi pokraj Allaha. (2:154; 3:169-­171).

 

Jezgrovit pregled Espositovih pogleda što se tiče njegove knjige, Nesveti Rat: Terror u ime Islama, može biti nađen u njegovom intervjuu održanom 7 svibnja 2002 s Joanne Myers. Izrael i Sjedinjene Države su odgovorne za sve bolesti na Bliskom Istoku: samo kada bi Sjedinjene Države se povukle s Bliskog Istoka i kad bi izrael nestao, onda nebi bilo problema s radikalnim islamom. U odgovoru na pitanje što se tiče islamskog terorizma i jihada po svijetu, Esposito jednostavno kaže: ''Jihad znači biti dobar musliman. To znači težiti, odnosno napor da se bude plemenit, dobar vjernik. Jihad isto tako znači biti dobar musliman imaš pravo doista i obligaciju braniti islam i sebe ako si pod opsadom, boriti se protiv nepravedne vlasti. To je ''samo rat''.

 

Prema Espositu, islamski terorizam nije problem, i umjesto da se obračunavaju sa realnim problemima, Washingtonska braća se bave glupostima. Još gore, Esposito krivi Sjedinjene Države za sva zla što se tiče Bliskog Istoka: ustanka islamskog radikalizma na zapadu; manjak opresije Arapskih i islamskih režima radikalne islamske demokratske opozicije; i pogoršavajuće situacije u Arapskim i islamskim zemljama nakon posljedica napada 11 rujna.

 

John Esposito je sretan držući i izražavajućo ovakva mišljenja. Što se njega tiče, on vjeruje da ''predstavlja alternativnu školu misli unutar Američke akademije - ono što Amerika zbilja jest: sloboda govora, otvoreni dijalog i različitost pogleda.''

 

Pojedinac se može samo nadati da će Espositovi protivnici kapitalizirati na američkoj slobodi govora da bi ispravili priču."

 

Autor: David Bukay, doktor političkih znanosti sveučilišta u Haifi.

Izvorni tekst: http://www.americanthinker.com/2011/03/john_esposito_apologist_of_isl.html

Foto: http://en.wikipedia.org



Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike

Koje gluposti....Ne postoji ni radikalni ni militantni ni vehabijski islam, već samo islam.Veliki islamski vođa Khomeini: „Kur’an kaže: ubij, utamniči! Zašto se držite samo onih delova koji govore o milosti?“.…Islam kao vera i ideologija se nije širio misionarsko-apostolskim putem, kao što je to bilo u ranome hrišćanstvu, već od prvog trena isključivo obmanom, pretnjom, nasiljem i mačem. Iako se u Qur’an poziva na zapoved ‘Ne ubij’, sam Muhamed je ovu zapoved itekako kršio.Budući da je prorok Muhamed , kako kaže Ku’ran ( 33:21 ), vrhovni uzor za muslimana , sam njegov životni put znakovit je za interpretaciju i status nasilja u islamu, a delimično objašnjava onda i ovo što se danas događa. Naime , Muhamedu su nasilje i rat bili jedno od glavnih sredstava širenja sopstvenog uverenja. Prema njegovim prvim biografima koji su pisali nešto više od sto godina nakon njegove smrti , prorok Muhamed vodio je u deset godina 19 ratova. Dobro nam je poznata istorija krvavih muslimanskih i turskih pohoda. Vera se ne svodi na ubijanje onih koji veruju drugačije. Istinska vera se zasniva na ljubavi , nenasilju i saosjećanje sa svim ljudima, bez obzira kojoj veri žele da pripadaju. Nasilje nad „nevernicima“ je put islama, silna ubistva koja u svetu stalno vidimo ne treba da nas čude.U islamskoj literaturi se jasno govori o potrebi uništenja nemuslimanske civilizacije i uspostavnjanju islamske prevlasti nad celom planetom.Nepoznavanje elementarnih činjenica o islamu plodno je tlo za razvijanje zablude kako je to „miroljubiva religija“ koju kroz istoriju zloupotrebljavaju ekstremisti. Istina je drugačija!Ekstremizam je sredstvo ostvarenja ciljeva islama.Oni muslimani koji ne žele da ratuju i žele mir, takvi se proklinju u Kur’anu i Hadisima.Nije ni čudo tolika pojava terorista i samoubica,jer Kuran potiče svoje sledbenike na rat protiv nevernika, tj. svih onih koji ne priznaju njegovu vlast. Svi pasusi koji propovedaju mir u Kuranu, odnose se isključivo na odnose među muslimanima.Tamo gdje je islam u manjini prilagođava se okolnostima, prikazuje miroljubivim i snošljivim, čekajući povoljan trenutak za preokret.Verovanje da su islam oteli nekakvi zli ljudi i iskoristili ga za terorizam je velika zabluda.

Ferid