Reakcije čitatelja: Waldorfski učitelj

Reakcije čitatelja: Waldorfski učitelj

Pogled Josipa Blaževića - članak preuzet sa portala www.ver.hr na Waldorfsku pedagogiju i učenja koja su zastupljena i u Hrvatskoj:

 

Waldorfska škola, koju je osnovao Steiner, škola je...

Islam i kršćanstvo - ogromne filozofske razlike

Islam i kršćanstvo - ogromne filozofske razlike

Islam i kršćanstvo dvije su religije koje po više čimbenika imaju mnogo dodirnih točaka. Vjera u jednoga Boga, Isus kao poslan od Boga (ali ne i Bog u islamu), uznesenje Isusovo (ali ne i smrt i uskrnuće te otkup grijeha u islamu), uznesenje Marijino te neke druge sličnosti daju na prvi pogled razmatranje da je islam vrlo blizak kršćanskoj objavi. Katekizam katoličke Crkve nalaže pogled na islam kao religiju koja se priziva na Abrahamovog Boga i težnju koju treba gledati sa poštovanjem da se služi jedinomu Bogu. Katolička Crkva ne odbacuje ništa što bi u nekršćanskim religijama moglo biti isti­nito i sveto (u smislu da to potvrđuje Sveto Pismo). Na prvi pogled, ove činjenice čine ove dvije religije vrlo bliske jedne drugoj. Uz ove odlike poštovanja, katolička Crkva smatra herzama učenja koja su suprostavljene učenjima Crkve. No i religija mormona je bliska kršćanstvu, kao što se i teologija Jehovinih svjedoka priziva na Bibliju; ipak posljedice su pune hereza i odvlačenja od Istine. Upravo zbog toga niti se Mormoni, niti Jehovini svjedoci, ne smatraju kršćanima. Da su učenja islama doista heretička što se tiče pogleda na Istinu Svetog Pisma; i u kakvim se tu zabludnim poimanjima radi, otkriti će ovaj tekst.

 

Kur'an je izravno kontradiktoran Svetom Pismu

 

Muslimanima je u vjerovanju da je prorok Muhamed dobio objavu preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela), koji je diktirajući, objavio svoju objavu iz koje je proistekao islam. Ako se malo promotri Kur'an, lako se može zamijetiti sljedeće: islam je ovisan o prijašnjim objavama, budući da teologija islama doziva i židovsku religiju i kršćansku, kao i njihovu objavu, nazivajući ih "Ljudima knjige". Dakle radi se o istim povijesnim objavama, istim anđelima; samo se dakako, istina dijametralno razlikuje. Muhamed je bio trgovac čija je i žena bila kršćanka te je susretao mnogo ljudi, te je tako mogao upotpunjavati svoje znanje o religijama. Na neki način, Kur'an je kritika na neslaganje sa prijašnjim objavama, a u tome leži i današnji problem ratobornosti muslimana sa židovima i kršćanima. No problem je zapravo mnogo, mnogo dublji.

 

Prema islamu, knjigu evanđelja je Isus doslovno primio od Boga

 

Muslimanima je zapisano da je Isus primio indžil (evanđelje), pa se zbog toga mnogi pitaju gdje je taj indžil, jer jedina Biblija koju imamo, pa i sve gnostičke objave - su suprotne islamskoj herezi. Na drugim pak mjestima u Kur'anu, zapisano je da su u prijašnje objave ubacivane laži, a na jednom drugom mjestu ispada da kršćani uče nešto što ne stoji (što ipak ukazuje da znaju za pravu objavu samo namjerno krivo uče). Budući da su te činjenice kontradiktorne same u sebi, pravi praktični musliman želi kršćana uvjeriti da je pogrešno shvatio Bibliju, i uvjeriti ga prije svega ove činjenice, koje su zapravo temeljne kršćanske istine:
Da Isus nije Bog. Da Isus nije umro ni uskrsnuo, već se nekome "pričinilo". Da Isus ne odnosi grijeh svijeta. Ove "istine" koje islam ispovijeda otkrivaju jako dobro oca laži, koji negira te temelje Istine o Isusu.

 

Glavni problem koji islam vidi je shvaćanje Boga

 

Islam je opterećen trojstvenom objavom Boga i ističitava se da autor ne može prihvatiti utjelovljenje. Na dva mjesta u Kur'anu se doziva trojstvena objava: jedna koja spominje Isusa kao Boga i Mariju kao Boga (što je bilo vjerovanje jedne tadašnje sekte), i za drugo trojstvo gdje nije definirano egzaktno na čije se vjerovanje misli, ali se itekako upućuje na nauk Crkve. Ono što islam naglašava je da se Bogu ne smije pridavati "sudruga", iako je kršćanska religija takva, da se Bogu niti ne daje sudrug, budući da je Isus sam utjelovljeni Bog (Iv 1,1, Iv 1,14). Muhamed je sam umirući na smrti umro proklinjući židove i kršćane.

Islam je tako mogao kontrirati kršćanskoj objavi, a da bi se opravdao u židovskoj vjeri, koja ne vjeruje u trojstvo, zapisano je da je štovan Bog Ezra (kao u kršćanstvu Isus), što nijedan Židov ne vjeruje, niti prema Bibliji nema dokaza da je u to vjerovao.

 

Allahu je "nezamislivo", da ima Sina, a prema Bibliji Isus je Božji Sin

 

Allah, naziv za Boga u Kur'anu, koji bi se mogao općenito prevesti kao "Bog" (iako je to zapravo osobno ime), je prema mnogim kršćanskim teolozima iskrivljena slika Boga. Iako se priziva na Boga Abrahamova, kršćanski Bog je dijametralno suprotan takvoj objavi.

 

U Kur'anu je tako nezamislivo, da bi Allah sebi uzeo dijete, jer on kako se navodi, nema žene. Sa druge strane, Sveto Pismo niti ne navodi termin "djeca Božja" kao nešto što bi označilo da su to dječica kojim Bog vodi svoje potomke za ručicu kao malene, već se to odnosi na one koji u Boga vjeruju, kako otrkiva Biblija:


A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime (Ivan 1,12).

A da li je to nezamislivo? Očigledno je, ako neka osoba, to može zamisliti (poput kršćana), da to nije nezamislivo. Pa niti da je Bogu to nezamislivo. Tu se otkriva duh neistine u islamu. Biblija nam otkriva sa druge strane, da Bogu ništa nije nemoguće


Marko 10,27
Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

 

Vjernik prema Kur'anu nikako dijete Božje, nego rob, a prema Bibliji vjernik je dijete Božje

 

Kako Allah ne može imati dijete, velika je blasfemija za bilo kojeg muslimana da se nazove djetetom Božjim. Zbog toga, muslimanima je zapisano da su robovi Božji. Intrigantno, kao da se i tu otkriva govor Zloga, budući da je Biblija tu jasna, da smo baš primili duh posinstva. Pogledajmo to:

 

Poslanica Galaćanima 4, 6
A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" 7 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

 

Poslanica Rimljanima 8, 14
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

 

Muslimani tu često znaju optuživati kršćane da smo mi onda isto Bog kao Isus. Ovo naravno ne treba brkati sa Isusom, budući da je Isus jedini rođen bez grijeha, i "u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva" (Kol 2, 9), a mi to nismo. Također, Isus je "početak Božjeg stvorenja" (Otk 3,14), "Početak i Svršetak" (Otk 21,6, Otk 22,13) prema Bibliji, i Sudac na Božjem Sudu, te jedini koji može otvoriti Knjigu života. Te je osim svega toga, Isus "Jedinorođenac - Bog" (Iv 1,18). Upravo termin "Jedinorođeni", tj. "Jedinorođenac" kako ovdje otkriva Biblija, govori da je Isus jedino rođen - a ne stvoren. Svi ostali su stvoreni, samo on je rođen. Otkriva to i "u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji" (Kol 1,16). Nauk Crkve što se vidi u Bibliji, je da je Isus postoji oduvijek, on nije stvorenje (to on sam otkriva "prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (Iv 8,58)). Isus je dakle jedini rođen, te je prije rođenja postojao kao Osoba Riječi (Iv 1,1), nakon čega je Riječ "tijelom postala" (Iv 1,14), a to označava utjelovljenje Živoga Boga. Muslimani to sve naravno negiraju, a sve uslijed nemogućnosti Muhamedovog poimanja utjelovljenja Živoga Boga.

 

Bog ispada retrogardan prema islamu

 

Prema islamu, Bog je retrogardan. Muslimani nemaju objašnjenja za Pavlovo obraćenje kojim je počeo svjedočiti za Krista kao Boga (Heb 1,8), te zbog toga mnogi muslimani smatraju čak da se Pavlu objavio Sotona a ne Isus (jer je naučavao o Kristu kao Bogu). No Pavao je prije bio ubojica i progonitelj kršćana, a nakon obraćenja se posvetio čak u celibatu Živome Bogu. Pavao je osoba iz Biblije kojoj se je objavio Isus, te je počivavši u duhu tri dana, primio svu Istinu u srce. On je upravo svjedok Duha Svetoga kojega je Isus poslao. Upravo nam je on otkrio veliku Božju milost - koja nadilazi Zakon. Tako da sav Zakon postaje Život u Duhu. Budući da islam teži pokoravanju Bogu i činjenju dobrih djela, ispada da se Bog vraća u Stari zavjet, gdje se strogim zapovijedima čovjek pokoravao Božjoj volji. No Zakon je sam po sebi, iako bio savršen u smislu da tko ga izvršava bude savršen; on nije prinio savršenosti budući da se ljudi (tadašnji židovi) nisu prinijeli savršenosti. Upravo zbog pogrešnog (može se reći "robotskog") izvršavanja Zakona (svih uputa iz Levitskog zakonika uključujući deset zapovijedi), došao je Sin Božji na zemlju:

 

Prva Ivanova poslanica 3,8
Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.

 

Da je Isus zbilja došao i zbog Zakona kojega su neki izvršavali licemjerno, dokazuje sljedeće: Isus je namjerno liječio subotom iako je bilo nedopušteno bilo što raditi (prijeći određen broj metara, ili čak trgati obično klasje, ili su židovi posjedovali roba koji bi to radio umjesto njih), izgonio je đavle baš subotom (i to su mu židovi spočitavali nakon čega im je odgovarao da li je dopušteno subotom liječiti). To se može detaljno provjeriti u evanđeljima: Matej 12,2, Matej 12,5, Matej 12,11-12, Marko 2,24, Marko 3,4, Luka 6,7, Luka 6,9, Luka 14,3, Ivan 5,16.

 

Isus je upravo subotom djelovao. Subotom je naučavao u Hramu (Luk 4,31), te je činio na neki način nauštrb tadašnjih pismoznanaca (dakle poznavatelja Starog zavjeta) i farizeja. Jeo je tako neporanih ruku sa učenicima, što su naravno licemjerni izvršavatelji Zakona vidjeli (budući da se to nije smjelo). Isus im je tada objasnio da ono što iz srca izlazi onečišćuje čovjeka pred Bogom, a ne jesti neopranih ruku (Matej 15,20). Iako su farizeji i pismoznanci bili u pravu ako bi se doslovno gledao zakonik bez razuma (Levitski Zakonik 15,11), očigledno je da nisu shvatili kako Zakon treba izvršavati sa srcem, a ne bezglavo kao robot.

 

Isus je objasnio cijelu bit izvršavanja Zakona - da se prilikom izvršavanja, mora uzeti u obzir i milosrđe, jer ako je čovjek milosrdan, i Bog koji je čovjeku dao milosrđe i sam zna što je milosrđe, i ne traži od čovjeka robotsko izvršavanje Zakona na pogrešan način (propuštajući učiniti djela ljubavi), nego da bude i milosrdan kada je to potrebno. Isus to dobro objašnjava sljedećim rečenicama kada se obraća takvim licemjernim poznavateljima Starog zavjeta (koji su dapače, možda baš sve zapovijedi iz Zakona, doslovno izvršavali (!), ali im to nije bilo dovoljno:

 

Matej 12,7
I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.


Matej 23,23
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.

 

U svojem otkrivanju, Isus dakle poziva na otvaranje srca, jer samo on može odnijeti grijehe:


Ivan 8,24
Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

 

Ono što islam naučava, je na neki način vraćanje u Stari zavjet. Milost koju Isus donosi, više nije bitna. Po islamu, potrebno je izvršavati zakon (zapovijedi, postove poput ramazana, 5 puta dnevno obavljati namaz, borba za islam, borba protiv nevjernika (što liberalni muslimani tumače samo kao duhovnu borbu)). Ovime islam iskazuje svoje vraćanje na isto što imaju Židovi. Upravo je u tome retrogardnost. Bog s druge strane nije retrogardan. Ne želeći priznati Isusa kao Onoga koji donosi milosrđe i odnosi grijeh svijeta (Ivan 1,29), muslimanima Isus i danas govori isto što i židovima u Ivanu 8,24.

 

Mistika u islamu i kršćanstvu

 

Dok u ograncima poput vehabizma ni nema mistike, kod sufizma te kod sunita, postoji određena malena doza mistike (posebno kod sufista koje je utjecano istočnjačkim učenjima poput budzima), no kršćanstvo je tu daleko ispred islama, te čitanje Svetog Pisma poziva na razmišljanje, promatranje Boga, promatranje sebe, produbljivanje sebe, rođenju nanovo. Islam se zadržava na praktičnoj prirodi i robovanju Allahu bez pogovora i bez pitanja. Upravo zbog naglasu na praktičnu prirodu (kroz hadise (tekstove o životu Muhameda) i kroz Kur'an), muslimani i jesu veliki praktikantni svoje religije (što ih naravno, ne čini ispravnima u pitanju primitka Istine). Istina ima u mnogim religijama, ali to ne znači da su primili punu puninu Istine. Isus za sebe kaže "ja sam Istina" - potpuna dakle punina Istine (Iv 14,6). U islamu, čak se i istine praktične naravi promoviraju u raju (djevice za mladiće koji poginu za Allaha, što je dapače i bludnost u raju; što je također vrlo kontradiktorno biblijskoj Osobi Boga koja govori: "blago čistima srcem, oni će Boga gledati"). Kada bi u nekoj zemlji šerijatskog zakona, muškarac propitivao o nekoj vjerskoj istini, zaslužio bi smrt. Islam ne trpi kritiku, niti razmatranja, već teži ispunjavanju zadaća.

 

Diktiranje ili nadahnuta riječ

 

Katekizam katoličke Crkve odbija diktiranje Božje riječi kod nekog proroka, budući da je svaki dobivao objavu preko koje je nadahnuto pisao. Čak i Ivan u Otkrivenju, kada govori da mu je anđeo rekao "piši", on otkriva na početku teksta da se radi o viđenju koje je doživio. Islam pak smatra da je Muhamedu riječ diktirao anđeo Gabrijel. Tu upadaju rečenice iz Svetog Pisma u oko, gdje Pavao govori o mogućem prokletom anđelu koji bi objavljivao evanđelje drugačije od kojeg smo ga primili. Pavao dva puta u Galaćanima naglašava da ćemo znati da je takav anđeo proklet. Kako mormonima, tako se je i muslimanima objavio anđeo sa "drugim" evanđeljem, tj. istinom o evanđelju suprotnom biblijskom.

 

Islamski nauk uči da je Kur'an moguće shvatiti racionalno, a Biblija tvrdi da su potrebne (i) duhovne oči

 

Islam tvrdi da je sve u Kur'anu moguće shvatiti jer su iznešeni dokazi. To baš i nije tako, budući da su tamo opisivane neke navodne stvari koje je Muhamed izvodio, poput primjerice da je razdvojio mjesec i ponovno ga sastavio, ili da su mravi razmišljali, govorili, i djelovali kao vojnici kralja Solomona. Neki ateist dakle, i da svim silama i snagom upregne svoje racionalno razmišljanje, neće moći to povjerovati. Prema Bibliji, vjera je milosni Božji dar, koji se ne može zaslužiti. Isus je rekao da "neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane" (Lk 16, 31). Sveto Pismo na duhovne istine izrečene u Pismu gleda tako da ih ne može ni promatrati u pravom svjetlu netko tko nema duhovne oči, odnosno ako nije primio od Duha Svetoga dar da može vidjeti to duhovno. Tko želi vidjeti duhovno, mora od tog istog Duha Svetoga biti pomazan da to može vidjeti.

 

Tko je bolji musliman

 

Kur'an donosi da je bolji musliman onaj koji uči Kur'an. Kako je ta islamska knjiga tekstualno dosta manja od Biblije (Kur'an je velik negdje kao 4/5 Novog zavjeta, pri čemu je Stari zavjet višestruko veći od Novog), njeno prenošenje je bilo moguće i usmenim putem; no činilo se to i iz više razloga - da se sačuva jedna verzija (iako je u hadisima otkriveno da je izvorno bilo napisano 7 verzija, te jedan hafiz tamo navodi da je velik dio bio izgubljen). Tako i danas postoje hafizi, tj. osobe koje uče Kur'an napamet, što je stara islamska praksa kojim se islamski svijet ponosi. Isus s druge strane, ide daleko dublje od toga, jer i Sotona poznaje i Kur'an i Bibliju napamet: Zbog toga Biblija otkriva da Bog prije svega traži vršitelje riječi (Luka 6,49, Rimljanima 2,13, Jakovljeva poslanica 1,22). Nauk napamet, ne znači i razumijevanje neke materije, njezino potpuno ispravno shvaćanje u potrebnom smislu. Netko može znati napamet pjesmu od Charlesa Baudelaire-a, što ne znači da ju je shvatio potpuno u sržu i dubini. Islam bolje muslimane tako dijeli na one koji bolje poznaju materiju.

 

Kako se musliman teži klanjati, a kako kršćanin

 

Muslimani se fizički klanjaju Bogu. Kršćanima govore da se je tako klanjao Isus, i da se tako treba klanjati. No u razgovoru sa Samarijankom, Isus otkriva da je bitno ono što čovjek nosi u srcu, i da Bog traži klanjatelje ali "u duhu i istini":

 

Ivan 4, 23
Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

 

Dokaz da islam ima tu relativno plitke teološke poglede su recimo invalidi - osobe koje ne mogu licem dodiranuti zemlju. Oni se ne mogu klanjati; nikako osim kao što Isus traži za sve ljude - u duhu i Istini da se klanjaju. U Istini također označava klanjanje jedinom istinskom Bogu, a ne recimo Baalu ili Dagonu. Koji su također bili (poganski) bogovi, ali to nije označavalo njihovu ispravnost.

 

Svi su bili prije muslimani

 

Islamski nauk uči da su prije svi bili muslimani, i da je islam prirodna vjera koju čovjek prihvaća, kao i Allaha. No nije tako. Jer da je tako, svi bi obavljali post ramazanom, klanjali se u smjeru kamo i muslimani, znali bi za Isusa odmah i za Muhameda, hadise, Kur'an; itd. I za vrijeme nastanka judaizma bi to radili, i sada u 21. stoljeću. No to ne stoji, dapače. Islam uči da je Abraham bio prave vjere, no Abrahamu se objavio Jahve, te je u Bibliji zapisano da su u poganske bogove vjerovali neki Abrahamovi pretci; što samo dodatno objašnjava istinitost Biblije da se Abrahamu Bog objavio te ga je naočigled prihvatio (objavljivao mu je npr da će dobiti potomstvo, da mora žrtvovati Izaka), a ne samo na temelju nepoznavanja i navodnog slijepog vjerovanja.

 

Bitna je pripadnost religije

 

Kada je nauk o spasenju u pitanju, muslimani vjeruju da se spašavaju samo vjernici muslimani. Crkva uči da spasenje mogu pronaći i "anonimni kršćani", ljudi kojima su povjerene druge istine, ako iskreno traže Boga i ne bore se protiv njega u njegovim osnovnim istinama. Nauk ističe da u spasenje ne mogu ući oni koji za Istinu znaju i ne žele ući u istinitost Crkve. Ali neka osoba npr. iz Amazone, koja nikada nije ni čula za Isusa, niti ne može biti jednako suđena. Kao što Isus kaže: "kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati" (Luka 12,48).

 

Borba za vjeru

 

Musliman je dužan boriti se za svoju vjeru. Ono što je zanimljivo je da to nije bilo objavljivano na takav način niti židovima niti kršćanima. Iako kršćani imaju zadaću krstiti (Mt 18,29), oni imaju i striktne upute da napuštaju kuće onih koji ih ne žele (Mt 10,14), te je kršćansko geslo "tko ima uši neka čuje". S druge strane, islam smatra nevjernicima i kršćane (pogotovo one koji vjeruju u trojstvo), i sve koji negiraju Allaha. Nije slučajnost da postoje tolike terorističke organizacije muslimana, koji bez liberalnog utjecaja judeo-kršćanstva, doslovnije tumače Kur'an i hadise te ih se drže, posebno u šerijatskim zemljama. Ako se pogleda razlika ratovanja u Starom zavjetu i Kur'anu, vidi se da je Bog vodio Židove u borbri zbog obećane zemlje, i dao čak zapovijed Mojsiju da pobije Midjance. U Kur'anu je pak situacija takva, da se nekoga ubija samo zato jer nije musliman. Ono što je tu kontradiktorno je obraćenje: naime dešava se problem dvostruke kazne, jer ispostavlja se da nije dovoljna kazna nekom nevjerniku prokletstvo u paklu, već mu i musliman mora presuditi. Umjesto da mu se da šansa da se obrati. Makar zadnji dan svog života da postane musliman. Biblija je tu ponovno suprotna Kur'anu: "tko ima uši neka čuje".


Otkrivenje 22,11
Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"

 

Biblija uči da Bog dopušta na temelju slobode izbora postojanje dobrih i loših ljudi, zlih i pravednih; jer On daje: "da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima" (Mt 5, 45).

 

Da je islam vrlo netolerantan, pokazuje i sljedeći hadis:

 

Bukhari:V4B52N260: "Poslanik je rekao, 'Ako musliman napusti svoju vjeru, ubijte ga.' "

 

Iz Kur'ana izvire netrpeljivost (kada se ovo pokaže prosječnom muslimanu, oni se pozivaju da je to trebalo gledati u kontekstu vremena ili priče da je Muhamed sa nekime tada ratovao, a s druge strane promoviraju da je Muhamed poslan svim narodima):

 

Sura 9, 123 (prijevod Tomislava Dretara)
O vi koji vjerujete! Tucite one nevjernike koji su pri vama. Neka' vas vide kao okrutne. Znajte da je Allah sa onima koji se njega boje.

 

Proklinjanje

 

U islamskoj literaturi stoji da se smije proklinjati židove i kršćane. To se uči na njihovim teološkim studijima, i proizlazi iz zaključaka da je Muhamed primjer. Proklinjanja su ne samo u hadisima gdje su opisana razna djelovanja Muhameda, nego i u Kur'anu:

 

Sura 9, 29 (prijevod Tomislava Dretara)
Tucite: one koji ne vjeruju u Allaha i u Dan posljednji; one koji ne drže nedopuštenim ono što su Allah i njegov Prorok proglasili nedopuštenim; one koji, među ljudima Knjige, ne primijenjuju istinsku Vjeroispovijest. Tucite ih sve dok ne plate namet nakon što se bijahu ponizili. 30 Židovi su rekli: « Uzeir je sin Allahov!  » Kršćani su rekli:« Mesih je sin Allahov! « Takva je riječ koja izlazi iz njihovih usta; Oni ponavljaju ono što su nevjernici govorili prije njih. Neka ih Allah uništi! Oni su toliko glupi!

 

Tu se i isčitava da je ovo Muhamedov govor (a očito ne Allahov), budući da rečenica glasi "neka ih Allah uništi". Inače bi komotno moglo pisati "uništit ću ih". Ovakve nelogičnosti islam sve negira pravdajući se da se Allahov govor uopće ne dovodi u pitanje. Sasvim jasan primjer da Muhamed nije primao diktirane riječi već se očigledno nije mogao pomiriti sa vjerom drugih. Njegovi plodovi, u kojima je prema tim istim islamskim spisima naređivao ubojstva (to je literatura koju islamski svijet jasno priznaje) otkrivaju da su to i Zli plodovi. Isus je jasno upozorio učenike da će se lažni proroci prema Zlim plodovima prepoznati (Mt 7 15-16).

 

Upravo to pokazuje kako Zli djeluje u svijetu, a s druge strane Isus je zapovijedio da se ne proklinje, nego ljubi neprijatelje i moli za one koji nas progone (Mt 5,44).

 

Zaključak

 

Mnoge su doista sličnosti, ali i mnoge razlike kada se radi o islamu i kršćanstvu. Sličnosti su one vanjske, dok je istinska teologija, i unutrašnjost, potpuno različita. Izobličena reklo bi se, kada se promatra islam sa aspekta kršćanstva. Mnogi muslimani jako dobro znaju Bibliju, budući da im religija počiva na starim objavama koje smatraju iskrivljenima. Kršćanin se ne smije dati zavesti tim činjenicama, te ukoliko nije poznavatelj Pisma, ne nasjedati na navode muslimana, koji svim silama žele pridobiti kršćane na svoj put.

U Bibliji, biće antikrista je egzaktno ovako definirano:

"Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina" (1 Iv 2, 22-23).

 

Religija islama nosi nauk koji teološki savršeno to ispunjava, budući da niječe i Boga kao Oca, i Božjega Sina Isusa Krista. Svaki kršćanin neka stoga duboko pronikne u Sveto Pismo, i naoruža se Božjom riječju, jer kako kaže papa Benedikt XVI u katekizmu: "nismo ljudi knjige", već Božje riječi. One, u kojoj je Isus i prorokovan ali i samoproglašeni Gospodin i Bog (Iv 20,28-29).

 

Izvori:
foto: wikipedia.org

 


Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike

Sarah broj povecanja islama lezi u tome sto arapi nerijetko imaju jako velik broj djece,a sto se tice konvertiranja na islam je 2% a na krscanstvo je 5%.
Plus koliko sam primjetio post za vrijeme ramazana vodi na grijeh na kraju dana di se izgladnjujes cijeli dan pa se navecer pretrpas sto ovigledno krsi zapovijed o neumjerenosti.
Dovoljno je reci da islam obecava u raju blud i orgije sto je odvratno Bogu i sto je grijeh tr vas drzi ponos i problem koji zbio na teritoriju balkana.
Pogledaj da odkud je niknuo islam nema mira od kad je nastao i to samu sebe kolju,mislim da su toliko istiniti kao sto jesu da bi im Bog dao barem malo prosperiteta i mira.
A i ove sto imaju nesto imaju ne na osnovu svoga rada ili neceg vec su im izgradili zapadnjaci sve samo zbog nafte.
Ne mrzi vas nitko ali nemozetr primit misljenje

Jeremija

http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/ptrojstvomnu/91-presveto-trojstvo/
Odlicno napisan tekst
svakako preporucujem procitati

q

Hvaljen Isus i Marija neznani junak,

pardon, evo odgovora (zbog zauzetosti se katkada ne odgovara svaki odgovor):

1. Ja sam ti jasno postavio pitanje,gdje se krst ,spominje kao simbol vjere.Ne krstenje,nego krst..

Odgovor: Krst (iliti križ na hrvatski) se spominje - u Bibliji. U djelu. Potrebno je jednostavno - razmišljati, da bi se to vidjelo. Na čemu je Isus razapet? Na križu. Zbog čega je razapet, umro, pokopan i Uskrsnuo? Zbog našeg Spasenja. Prema tome, treba li vama crtati? Križ je simbol zbog Isusova djela kojim otkupljuje ljudski rod. Detaljnije možete pročitati i ovdje - upravo o križu kao simbolu:

http://zvono-istine.org/kriz-krst-krist/


2. Gdje se spominje odlazak u crkvu,i to nedjeljom(koji je paganski dan za molitve prije pojave Isa a.s)?

Odgovor: U Otkrivenju se više ne spominje "dan subotnji", nego "Dan Gospodnji". Sv. Pavao u Novom zavjetu također spominje drugi dan, i kršćani su se okupljali prvi dan u tjednu. Isus je uskrsnuo - u Nedjelju. Prema tome, sve ima odgovor. Čitajte.
I opet niste - razmislili: Ako je Isus ustanovio Crkvu, a jest, po Mateju 16, 18, zbog čega ju je ustanovio, da ju ljudi gledaju? Ne - logično, nego i da ju posjećuju. U suprotnom, da ja vas pitam, kako to da vi idete u džamiju?


3. Ti meni navodis kako su Isusa skinuli sa kriza,i polozili u zemlju.To moze svaki napisati,i to je mogao biti bilo koji covjek..

Odgovor: Biblija kaže, ne ja. Pročitajte.


4. Ja tebe jasno i glasno pitam,gdje je mjesto na kojem je ukopan,na kojem mu kosti pocivaju,ako je dusa vec uskrsnula.Tacna lokacija.Kao sto se zna grob/mezar poslanika Muhameda a.s.

Odgovor: Židovi koji su bili itekako protiv Isusa, su naravno taj grob sakrili. No ide se itekako prema otkrivanju. https://www.youtube.com/watch?v=QLwF2ldNpbQ

No nama to nije bitno, jer Isusa u grobu nema. Iskazali ste veliko neznanje ovom rečenicom - naime kršćanstvo uči o uskrnsuću tijela, a ne samo o uskrsnuću duše.


5. Jos jedno pitanje,ako je Isus,bio sunecen zasto vi krscani kao njegovi sljedbenici isto ne cinite..

Odogovor:
zbog toga što je Isus doveo obrezanje srca - čitajte u Novom zavjetu što piše o obrezanjima srca i tko treba biti obrezan pred Bogom, a tko ne.


Božji blagoslov

Svjedocanstva.com

Hvaljen Isus i Marija,

mestar, imate pravo na svoje mišljenje.

Naveli ste: "Ja sam netko ko razmišlja što Bog želi od mene, i skrušeno mislim da su Njegova očekivanja daleko više u smjeru poštivanja njegovog zakona na zemlji"

- Odgovor: i mi kršćani to štoviše mislimo, a Isus nam je to dobro pokazao u mnogim događajima sa farizejima, kojima je upravo kritizirao njihovu praksu koja je bila mehaničko-matematička (a zapravo su savršeno istodobno ispunjavali Zakon). Ukoliko se ne unese srce i milosrđe, uzlalud sve, zbog toga nam je došao Isus. Čovjek nije stvoren radi Zakona, već Zakon radi čovjeka.

"a ne da ja istražujem Boga, njegove namjere i osobnost.

- Odgovor: svatko tko uistinu želi biti blizu Boga, želi ga i poznavati.

Nitko vas ne želi uvrijediti.

Božji blagoslov

Svjedocanstva.com

Mir sa svima vama, Slava Bogu na visini.

Nisam pročitao cijeli tekst, ali sam pročitao većinu komentara. Složio bih se da je ovaj tekst jasno govori protiv islama, ali to nije razlog za osudu. Imam par komentara.

Ovo je Sarah komentirala:
Pijete alkohol-a vjernici ste.
Jedete svinjetinu-a vjernici ste.
Zene vam bludnice-a vjernici ste.
Zene vam otkrivene- a djevica Marija bila pokrivena.
Lazete (primjer vam je tekst koji ste napisali)- a vjernici ste.
Ne postujete tudju vjeru-a vjernici ste.
Mrzite-a vjernici ste.

Problem nije u kršćanima, problem je u zapadnačkom svijetu kome vlada materijalizam (sotona). Alkohol nije zabranjen, zabranjena je neumjerenost, iako i tu često pokleknemo. Prije sam, dok nisam bio svjestan Božje Ljubavi, živio sa grijehom, ali sam smatrao da to nije grijeh. Vjerujem da se u svakome od nas (kao i meni) sa dodirom Ljubavi javi poseban osjećaj. Naime, kad se to desi, više nikakav ovozemaljska zadovoljština ne može nadomjestiti Boga i tu Ljubav koje je od Nega dana. Moj zaključak je da nam je dana volja, slobodna volja, da dođemo do te ljubavi na ovom svijetu. Iako mi svakodnevno slušamo Božju Riječ, Zlo je oko nas i mami nas i odvlači od onoga što je bitno, a jedino što je bitno jest Bog i Ljubav.

Svinjetina. Mogu samo bibliju citirati.
Marko 7:18-19
I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi.
jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.

Žene bludniče?? Kako mogu žene bludničiti bez muškaraca, što njih ne spomenu? Blud nije samo varanje muža, nego je puno širi spektar tog grijeha. Opet naglašavam, da zapad i materijalizam, ljubav isklučivovo prema sebi, tj sebičnost, dovodi do toga. Naglašavam da su mnogi od kršćana bili u bludu, ali to ne znači da su ostali u tom grijehu.

Zene vam otkrivene- a djevica Marija bila pokrivena. Ovo nema potrebe puno komentirati. Tradicija se stalno mijenja. Nekada su Židovi kamenovali zbog grijeha, ali danas opraštamo svakome.

Lazete (primjer vam je tekst koji ste napisali)- a vjernici ste. Ovo se valjda odnosilo na autora, ali sad dolazi ona moja kritika osude. Nije uredu ni od tebe da sudiš. Također primijeti da naše vjere nisu iste, pa prema tome ne mogu obe biti istinite po tome je li Isus naš Otkupitelj. Stoga, ako bi po tvome valjda značilo da netko laže? Ja to gledam drugačije. Jer ako netko nesvjesno laže (jer mu je netko rekao krivu "istinu") nje vidim po tome činu veliku grešnost ( po čemu da ga sudimo?).

Mrzite-a vjernici ste. Ovo opet nije lijepo reći. A zašto nije? Pa jednostavno jer je opet osuda. Ako ideš nekome ukazivati na grijeh neka to bude iz Ljubavi, a ne iz zlobe u srcu svome.

Ispričavam se naravno ako sam slučajno nekoga uvrijedio, nije mi to cilj, nego mi je cilj bio malo približiti kako bi krišćani trebali živjeti ( ne oni koji se tako zovu).

Imam još nešto za reći. Ja sam odnedavno ovakav kakav sam sada. Živio sam u nekakvom liberalnom svijetu (mislim na odgoj), kontretno u zajednici sa muslimanima. Uglavnom, nisam imao dojam da mi je loše. Problem je što je takvo razmišljanje u krivu. Sad više ne znam ni argumetnirati zašto je to loše, ali mislim da dolazi iz dubine našeg srca da svi budemo Jedno, jer svi i jesmo od Jednoga. Ja barem sada gledam na svijet drugačije, kao jedno tužnije mjesto, mjesto gdje se ljudi naizgled raduju, a srce tuguje zbog ljudi koji griješe. Prije to nisam imao jer nisam poznavao Ljubav, ali sada znam. To naravno nije obična tuga. Ja sam prije sretan što je Bog uz mene i što me je pozvao, što me ljubi. To mi daje svaki put i nadu kroz svaki dan. Dešavaju se i padovi, ali sada, u ovom trenutku mi je Njegova Ljubav dovoljna. Volio bih kada bismo svi mi rasli u ljubavi, ne sebičnoj ljubavi, nego ljubavi gdje ćemo dati sebe za nekoga. Za takvu ljubav se molite i da je što više ljudi osjete.

Želim i vama tu svu Ljubav, da ne zavoravite ljubiti druge, i da opraštate dugove ljudima oko vas.

LjubiSvakogCovjeka

Moj tekst je inače imao 13 pasusa, prošla su samo nekoliko od njih. No, s obzirom da se Vi niti na ovih nekoliko pasusa niste niti osvrnuli, misllim da nema smisla ponovno pisati jer vidim da ste se samo uhvatili trojstva, uskrsnuća, što spada u kršćansku doktrinu ali nema veze sa svakodnevnim životom na zemlji i poštivanjem božjih zakona.
Vama je najednostavnije proglasiti me muslimanom, pa tako završiti raspravu. Žao mi je što nisu svi ostali pasusi prošli, možda bi vam bilo jasnije da nisam, ali unosio sam ih nekoliko dana pa sam na kraju odustao. Ja imam jako dobru katoličku podlogu, a u posljednih nekoliko godina čitao sam Kuran i neke knjige islamskih učenjaka. Nisam musliman, ali nije mi nezamislivo da to postanem kada vidim kakvi su katolićki "mislioci" koji na sve Antikristove podvale nude isključivo transcedentalno-mistična rješenja. Ja sam netko ko razmišlja što Bog želi od mene, i skrušeno mislim da su Njegova očekivanja daleko više u smjeru poštivanja njegovog zakona na zemlji, a ne da ja istražujem Boga, njegove namjere i osobnost.
Nisam se osvrnuo na napade koje doživljavate od strane muslimana ovdje, ali ponavljam, i molim Vas bez uvrede (nije mi to namjera), mislim da bi ovu raspravu trebao voditi netko drugi.

mestar

Vidim autor ovog clanka,ili adiministrator koji odg na ova pitanja uporno vrti istu pricu..
Kralju,ti sebe smatras pismenim i nacitanim ali ocigledno ne znas citati..
Ja sam ti jasno postavio pitanje,gdje se krst ,spominje kao simbol vjere.Ne krstenje,nego krst..
Gdje se spominje odlazak u crkvu,i to nedjeljom(koji je paganski dan za molitve prije pojave Isa a.s)?
Ti meni navodis kako su Isusa skinuli sa kriza,i polozili u zemlju.To moze svaki napisati,i to je mogao biti bilo koji covjek..
Ja tebe jasno i glasno pitam,gdje je mjesto na kojem je ukopan,na kojem mu kosti pocivaju,ako je dusa vec uskrsnula.Tacna lokacija.Kao sto se zna grob/mezar poslanika Muhameda a.s.
Ja cu ti na to pitanje odg.NEMA groba Isa.a.s.jer ga nisu ni ubili,samo im se ucinilo.A na njegovo mjesto je dosao drugi covjek.
Jos jedno pitanje,ako je Isus,bio sunecen zasto vi krscani kao njegovi sljedbenici isto ne cinite..
Ja znam da ova rasprava,kao ni ova stranica nicemu ne vode.Niti cete vi nas u nesto ubijediti niti mi vas.Vi vjerujte u ono sto zelite to je vas problem..

neznani junak

Hvaljen Isus i Marija mestar jos jednom,

drugi dio replike na vaš komentar slijedi – vaše objašnjenje Antikrista kao kršćanina je ništavno, budući da Antikrist definira više stavki. Dakle ili negiranje mesijanstava, ili negiranje Oca i Sina (islam to otvoreno čini), ili dolazak u tijelu (utjelovljenje) (islam i to otvoreno negira).

I ne znam koja po redu stavka koja otkriva da vi niste kršćanin: kažete da vas vuče na poganske kultove Isusovo utjelovljenje. Gore smo ustvrdili da je nauk Antikrista od svakoga tko niječe Isusov dolazak u tijelu, dakle utjelovljenje. Prema tome – vi samo ističete svoju nevjeru.

Zatim kao jedan pod navodnicima kršćanin ističete da ljubljeni Isusov učenik, Ivan – nije bio pravovjeran. Toliko o vašoj iskrenosti i vašem kršćanstvu pod navodnicima. Vi ste prikriveni glasnik dove, a ne kršćanin.

Odbacujete Trojstvo i proglašavate ga učenjem mislilaca a ne Svetog Pisma, dok sam Krist jasno kaže apostolima da krste sve narode u ime Oca Sina i Duha Svetoga, i sam Pavao i apostoli potvrđuju njegov nauk. Onda vam opet treba rasvijetliti da vi nemate veze sa kršćanstvom, a opet se svjesno prizivate kršćaninom. Inače, ako ste čitali Božje zapovijedi, trebali biste znati da je jedna od njih i ne svjedočiti lažno.

Niste vi nikakav kršćanin, nego prikriveni musliman koji se pretvara da je kršćanin. Vidjeli smo upravo da odbacujete sve temeljne kršćanske istine i zapravo niste vjernik. Zapravo, na ostatak teksta ne treba stoga gubiti više vrijeme. Božji vam blagoslov.

Svjedocanstva.com

Hvaljen Isus i Marija mestar,

Kažete da vam je tekst tendenciozan. U svakom slučaju ako u nečem vidimo prijetvornost, Sveto Pismo nas uči da to trebamo razotkriti. Zanimljivo, niste napisali natpise muslimana u komentarima tendencioznima. Imate pravo na svoje mišljenje da je tekst tendenciozan; vaše slobodno pravo. Naveli ste da ste kršćanin. Idemo sada proanalizirati vaše rečenice pa vidjeti da li ste kršćanin (ili musliman):

Kao prvo, naveli ste da je autor obukao preveliko odijelo za nešto što nije kadar. Po čemu vi to možete tvrditi, ako ste vi kršćanin u traženju. Koje su to vaše ingerencije, da možete to zaključiti za drugog kršćanina? Razumijte jedno – ako se predstavljate kao kršćanin, nemojte povlačiti besmislene paralele da ste vi dobro shvatili a netko nije dobro shvatio. Imamo svi razum i oči. I vjeru koja nam jasno pokazuje dobro i zlo.

Druga rečenica koja vas odaje: je kada kažete da ako su neke gluposti izrečene u ovom tekstu doista službeni stav kršćanstva i Crkve. Kakav ste vi to onda kršćanin? Na papiru? Ja vam kažem – slab. Slab, ako vi, navodni kršćanin zapravo sami ističete da vam je nepoznato što kršćanstvo uči. Vi, kao osviješteni kršćanin ste došli ovdje komentirati neke kritičke poglede na islam, a sami svoja učenja koja ni ne znate (navodno vaša) proglašavate: glupima. Toliko o vašem kršćanstvu.

Treća rečenica koja vas odaje: ističete ponovno da je islam interpretiran vrlo tendenciozno. A zbog čega to mislite. Moglo bi se s druge strane reći kontra odgovor: da današnji muslimani islam prikazuju bijelji nego što on uistinu jest, i da ih vehabijsko-selefijska učenja pretiču u sa prakticiranjem vjere. Uopće nitko ne misli da u islamu ima i dobrih nekih moralnih praksi i učenja o jednom Bogu. Nitko dapače ne misli da nema dobrih muslimana i da mnogi muslimani nisu dobri i vrijedni ljudi. Drugi je par rukava što je taj nauk antikršćanski i tu sliku Boga prikazuje pogrešno, neki teolozi ga sve više proglašavaju kršćanskom sektom, a manje zasebnom religijom zbog toga.

Zbog čega ne istaknuti povijesnu grešku Kurana ako ste kršćanin i vjerujete (kao što svaki istinski kršćanin vjeruje), da je Isusova povijest točno opisana u evanđeljima? Kuran proglašava greškom Mojsija Isusovim ujakom, i mnoge povijesne događaje miješa kontra Starog i Novog zavjeta. Razumijete, mi kao kršćani bismo mogli prigovoriti jedino Židovima da nešto ne odgovara godinam – ali im nemamo što prigovoriti. A kod islama se vidi nedosljednost na prijašnje objave. U tome je problem. Vama kao pod navodnicima kršćaninu – to smeta. Onda vas ne zanima povijest. Onda ste kršćanin samo na papiru (a niste ni takav, vidjeti ćemo dalje zbog čega).

Što se tiče Isusa, Isus nije dokinuo Stari zavjet jer su ga Židovi mogli obdržavati i poslije njegove smrt i mogu. Kršćanima je donio nove zakone ljubavi u taj isti zakon. On ga je sam ispunio na način da se nijednom nije sagriješio o njega. No nije morao posezati za nekim krutim metodama. A naspram toga, unio je metode milosrđa koje se otvoreno mogu koristiti.

Četvrta rečenica koja vas odaje: kažete da će valjda samo vrhunski teolozi u raj. Takvo što nije rječnik kršćanina, jer kršćanin ima znanja o svojoj teologiji. Vi ste upravo nevjesno izrekli vaše lutanje u praktički većini kršćanskih istina, a opet se nazivate kršćaninom. Slabo vam je to kršćanstvo i slaba vjera. Autora nazivate ateistom, a sami imate ateizam.

Peta rečenica koja vas odaje: kažete nama - molite se Isusu. Nevjerojatno da netko tko sebe naziva kršćaninom (i to još smjelo tvrdi) može nešto tako (očigledno nesvjesno) reći, da je u tome problem. Pa to je jedna od temelja kršćanske vjere. Vi ste musliman gospodine. Ne kršćanin. Kršćanin, niste nikada ni bili, jer vidimo lutate u osnovnim vjerskim istinama. Manje lutanja i pretvaranja, više iskrenosti.

Božji blagoslov.

Svjedocanstva.com

Es Selam Aleykum,

Po cemu ste Vi krscani bolji od nas muslimana?I cuj glupost moze se piti alkohol ali ne se napiti???Iz vaseg pisanja i razmisljanja viri nacionalizam a to je cista "0" vase inteligencije....i kao sto rece Sarah nemoze se opisat osjecaj za 27.noc koju vi pojma nemate sta je a nama islamskim vjernicima tolika je snaga data da Iskrenom dovom mozemo obrnuti svijet.A Allah đ.š.upucuje koga on hoce.
Ve billahi tevffih
Maya

Maya Sarah

1 | 2 | 3 | 4 | 5 | Sljedeća