Od imama do katoličkog propovjednika

Od imama do katoličkog propovjednika

Muslimanski imam - Moulavi Sulaiman - se obratio i postao katolički propovijednik

 

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?...

Zašto je Isus baš morao umrijeti? Zašto nije bilo dovoljno da samo pati na križu i prolije krv, bez da umre?

Zašto je Isus baš morao umrijeti? Zašto nije bilo dovoljno da samo pati na križu i prolije krv, bez da umre?

Zašto je Isus baš morao umrijetiZašto nije bilo dovoljno da samo pati na križu i prolije krv bez da umre? Da li je Isus imao neku zadaću kada umro? Odgovor na to nam vrlo direktno i jezgrovito daje katekizam katoličke Crkve, na temelju istine zapisane u Svetom Pismu.

 

Katekizam katoličke Crkve:

 

632 Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus »uskrsnuo od mrtvih« (1 Kor 15, 20) pretpostavljaju da je on, prije uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao što ga je apostolsko propovijedanje dalo Isusovu boravku među mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dušom u boravište mrtvih. Ali on je onamo sišao kao Spasitelj, proglašujući Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.

633 Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga. To je zaista, u očekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih, što ne znači da im je sudbina istovjetna, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromašnom Lazaru primljenom u »krilo Abrahamovo«. »Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima«. Isus nije sišao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.

634 »Zato je i mrtvima naviještano evanđelje...« (1 Pt 4, 6). Silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza Isusova mesijanskog poslanja, faza sažeta u vremenu, ali neizmjerna u svom stvarnom značenju: da se, naime, otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta jer su svi koji spašeni postali dionici Otkupljenja.

635 Krist je dakle sišao u dubinu smrti, da bi »mrtvi čuli glas Sina Božjega i da bi oni koji su ga čuli živjeli« (Iv 5, 25). Isus, »Začetnik života«, »smrću obeskrijepi onoga koji ima moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroz sav život bijahu podložni ropstvu« (Heb 2, 14-15). Uskrsli Krist sada drži »ključeve smrti i Podzemlja« (Otk 1, 18), i »na ime Isusovo« prigiba se »svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika« (Fil 2, 10).

»Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima. [...]. Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on, istodobno njihov Bog i njihov Sin... Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. [...] Ustani, ti što spavaš, jer te nisam stvorio da budeš ovdje okovan u boravištu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam Život mrtvih.«

 

 



Objavi na Facebooku

Vaš komentar:

refresh slike
Nema komentara